Suprotstavljena mišljenja
Glavni urednik Glasa Istre Robert Frank i njegov zamjenik Bojan Žižović o Dežulovićevom tekstu "JEBO VAS VUKOVAR"
Robert Frank i Bojan Žižović
PIŠE ROBERT FRANK: Dežulovićevo bešćutno sprdanje s Vukovarom
Nevjerojatna je vještina kojom Boris Dežulović slaže riječi, sklapa rečenice i, generalno, piše tekstove, neovisno o tome da li je to reportaža, analiza, kolumna ili esej. Nesporno britak, ubitačan, precizan i direktan, sve je to bivši feralovac Boris Dežulović, pisac podjela na one koji ga obožavaju, kao i na mrzitelje njegovog književno-novinarskog stvaralaštva, ali, naravno, ne zbog besprijekornog stila pisanja, koliko radi teza, stavova i ideološke profilacije čovjeka koji je u stanju tekstom zaluditi i izluditi. Dežulović definitivno ruši tabue, odavna, vjerojatno i otpočetka karijere, jedri protiv vjetra, sistema, sustava i uštogljenih komitetsko-partijskih birokrata iz oba sustava koji bi mu najradije koljenom stisnuli grkljan da ga onemoguće da efektno govori ono što spretno i znalački piše.
I što se više autoriteti upinjali da mu nešto zabrane nekakvim besmislenim rješenjem ili ne daj Bože prijetnjom kaznenog progona on će im sočnije jebat mater. Svima, redom, bez iznimki. E baš u tome gdje mu je veličina, tu mu je problem. Iznimke postoje da bi se izuzele od pravila. Nema čovjeka pa tako ni novinara koji ne radi iznimke i kompromise. Barem koji put u karijeri ili životu. Nije se još rodio taj koji na iznimku ili kompromis nije pristao pod pritiskom savjesti, spleta okolnosti, oportunizma ili vlastitog promišljanja o nekome ili nečemu. Je li moguće da je Dežulović stvarno taj jedini, jedinstveni i iznimni, koji ne pristaje na iznimke?
Ovog utorka u svom osebujnom i vehementnom stilu Dežulović je objavio tekst pod naslovom Jebo vas Vukovar! Kaže on, za neke posprdno i potcjenjivački – Grad Muzej. Poznajući sebe umjesto da je tu bolnu temu zaobišao u širokom luku, i na taj način napravio iznimku, on je očito morao zapapriti prepaprenu juhu. Dežulović tvrdi da bolje od mnogih koji sada skaču na stražnje noge zbog njegovog teksta Jebo vas Vukovar zna žrtvu Vukovara. On je, naime, ušao u taj grad pod opsadom čime ga, u njegovoj interpretaciji, ta okolnost legitimira kao upućenog i vjerodostojnog svjedoka vremena i novinara. No ako je do toga tko je i kada bio u Vukovaru, upućeniji od njega su vukovarski branitelji i civilne žrtve rata koji su ga izranjavanog tijela i izgubljene duše igrom slučaja preživjeli. Ni sami ne znaju koja ih je sila pomilovala da ne skončaju u nekoj od grobnica ispod samo metra rahle slavonske zemlje. Boris Dežulović je bio u Vukovaru, ali ga nije do kraja shvatio. U pravu je kad kaže da je dosta rodoljubnih zanovijetanja od kojih nitko nema koristi. Ali nije u pravu dok se kao bešćutni gad sprda s prostodušnom patetikom tamošnjeg hrvatskog življa kojem ta godišnjica 18. studenog simbolizira i pad grada, i muku života, i nerazumijevanje, i sjećanje, i bol, i patnju. Opet, u pravu je kad kaže da je Vukovar spomen kosturnica, grad za mrtve koje je netko pobio i zbog čega je Vukovar i dalje grad podjela.
Da, i bit će takav, podijeljen, rubno incidentan, grad bezbrojnih nezadovoljnika sve dok među vukovarskim Srbima ne proradi savjest i ne prestane omerta kojom se zabranjuje otkrivanje sudbine još 1858 nestalih. I nikakve milijarde ulaganih kuna u Vukovar neće pomoći da se izgradi bolja budućnost dok postoji loša prošlost. Ima ljudi koji zloupotrebljavaju Vukovar. Je li to sada napravio i Boris Dežulović, samo što je u tamu beživotnog i napaćenog grada ušao sa suprotne strane?
PIŠE BOJAN ŽIŽOVIĆ: Ma nemojte me jebati!
Ne razumijem što se neki toliko uzjoguniše zbog kolumne Borisa Dežulovića. Valjda zato što se u naslovu našao, da mu dušu prosti, glagol jebati. Kao da ga nitko nikada nije pročitao, izgovorio, pa i prakticirao ako me već vučete za jezik. A sve u ovoj zemlji već pojebano, i tvornice, i radnici, i težaci, i stoka sitnog zuba, i građani s kreditima u švicarcima, i građani s kreditima u eurima, i građani s bilo kakvim kreditima, i branitelji, i nebranitelji, i spomenici (pogotovo oni narodnim herojima)… Sve je toliko razvaljeno od jebanja da nikome više nije ni do spominjanja tog glagola.
E sad, jebačima, odnosno onima koji jebu, a nisu jebeni, zasmeta naravno kada se to njihovo neumorno prakticiranje seksualnih odnosa javno obznani, pa ih se prikaže i, grozote li, gole. Uskomešaju se ti jebači do te mjere da potom danima javnost neumorno još više jebu, pokušavajući objasniti zašto je Dežulović valjda peder, ili lezbijka, možebitno i transvestit, nešto uglavnom što bi svekoliko pučanstvo moglo ocijeniti bolesnim, pogrešnim, đavoljim djelom. A ničeg tu đavoljeg nema, čista jebačina. Doduše, naježe se ti jebači, koji jebu sve po spisku ne birajući ni spol ni dob, kad im spomeneš Vukovar. To ih narajca do te mjere da se jednostavno ne mogu kontrolirati, obuzme ih tolika želja za spolnim odnosom da im i pjena na usta izlazi. Pa odmah kreću u jebačke diskvalifikacije.
"Borisu Dežuloviću predlažemo da u svom dragom Beogradu pokuša napisati sličnu kolumnu pod naslovom: J…. vas žrtva Kragujevca", poručuju jedni jebači. Drugi jebači, oni pod državnim skutama, pak kažu: "Svatko razuman i dobronamjeran zgražava se nad lakoćom kojom Boris Dežulović obezvrjeđuje žrtvu Vukovara. Potrebno je zastati i zapitati se - što to smeta autora ovog sramotnog i necivilizacijskog uratka? Smetaju li ga i vrijeđaju svi oni koji ljudski promišljaju i odaju pijetet nevinoj žrtvi civila i hrvatskih branitelja? Smeta li ga dostojanstvena Kolona sjećanja na čijem su čelu obitelji poginulih i nestalih branitelja Vukovara i branitelji Grada Heroja?"
Ima toga još, ali ovdje bih se zaustavio, baš kod ovog posljednjeg jebačkog pitanja u kojem se spominje dostojanstvena Kolona sjećanja. Dostojanstvena? Je li takva bila i 2013. kada su aktivisti Stožera za obranu hrvatskoga Vukovara blokirali put i spriječili tadašnju vlast, na čelu s premijerom Zoranom Milanovićem i predsjednikom Ivom Josipovićem, da u Koloni idu od Opće bolnice do Memorijalnog groblja? A sve po nalogu neke druge stranke koja je obljetnicu Vukovara iskoristila za politički obračun, dok danas govori o pijetetu. Ma nemojte me jebati!
<![if !supportEmptyParas]> <![endif]>
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
