Kaže saborski zastupnik IDS-a Marin Lerotić da mladi u Hrvatskoj napuštaju roditeljski dom tek s 33 godine te da država po tom pitanju ne čini ništa. A što bi trebalo dragi moj Marine, da ih specijalne postrojbe dolaze izvući sa stola na kojem je mama servirala tri vrste hrane, da dođu specijalne jedinice penzionera koje će ih izbacivati iz stanova? Kad ih već trpe roditelji, ne treba ih trpjeti država, smatra Lerotić, to meni otprilike zvuči tako.

Ako je mislio da bi im država trebala graditi stanove, onda neka malo zaviri u Grad Rovinj. E, tamo je gradonačelnik, njegov stranački kolega, pokušao pomoći svom mladom šantolu, kumu da ode iz doma i dobije svoj vlastiti kutak za sporni trenutak. Odmah se podigla "kuka i motika", odmah se inače od kritike anestezirani gradonačelnik Paliaga našao u situaciji da ga netko nešto pita, a bogami u Rovinju se promijenilo više tornjeva Crkve svete Eufemije nego vlasti. A rekle bi naše komšije "kum nije dugme" pa što sad?

Trutine i šantule

Nalazim u arhivi Glasa Istre tekst cijenjenog kolege Mate Ćurića o kumstvu u Istri.

"Kumstva su stoljećima povezivala ono - jednom šantula, uvijek šantula, pa iako su se krštenici, bermani ili vjenčani, kasnije u životu mijenjali u svojim navikama i opredjeljenjima, razvodili ili razdvajali, svjedoci, kumovi s krštenja, krizme ili vjenčanja ostali su to i dalje.

Oni se nisu mogli opovrći, izbrisati, zajedno sa sudbinom njihovih kumčeta". Toliko o mladima, uz napomenu, k'o brani starcima, roditeljima da oni odu kad vide da ih njihovi nasljednici, buzdovani, trutine ne napuštaju. Neka oni odu, neka ih napuste i neka traže nešto za sebe.

Samo da se još malo osvrnem na sređivanje stambene problematike na Paliaga način, taj njegov "šantula" egzotičnog imena i prezimena Donald Schiozzi, radio je u Lučkoj upravi, pretpostavljam da je veza cime, skuplja konope, uređiva bitve, veziva brode… E, taj Schiozzi je nakon što nije dobio stan morao dati i otkaz, evo što sve snađe naše mlade kada se pokušaju osamostaliti.

Da nikome ne poželiš takve muke. Zato pozdravljam inicijativu Marina Lerotića -Šera Lera da država mlade ljude s napunjenih 33 godine kopunom u guzicu potjera iz roditeljskih domova. To nisu noći istarske nego moći istarske, moć diktiranja trendova u cijeloj državi, a krenuli smo s maslinama, vinom, ruralni, turizmom i tartufima.

Rokeri s Moravu

Već sam napomenuo da ako mladi neće izaći, neka odu starci, neka ih mame odvoje od cice. Neka ih prepuste preživljavanju, neka se snađu.

Nadam se da se ovi nešto stariji sjećaju sintagme "Vlada u sjeni", pa "premijer u sjeni", bilo je to vrlo učestalo ranih devedesetih. E pa, dragi moji čitatelji, ja sam u jednom trenutku pomislio da bih se mogao proglasiti "gradonačelnikom u sjeni", bar do onog trenutka dok vlast ne preuzme John Wallan, moj prijatelj Zlatko Devedžić.

Do sljedećih izbora pokušavat ću u Pulu donositi ideje, inicijative, prijedloge i konkretne akcije koje, ukoliko ih želi primijeniti, besplatno ustupam Filipu Zoričiću. Već od danas ću krenuti u konkretne akcije, najprije ću pokositi travu kod autobusne stanice na Verudi, ulica Kamenjak, akciju ću nazvati "trava je zdrava, zato je kosi, suši, motaj i puši", naravno da mislim na običnu travu da me netko ne shvati pogrešno.

Odmah nakon toga idem potpisati sporazum o prijateljstvu gradova Amsterdam, Havana, Bajina Bašta i Pula. Pitate se zašto Bajina Bašta? E pa zašto Amsterdam, zašto Havana? Potpisujem što hoću i s kim hoću, zato što mogu, zato što sam Baja. Znate taj izraz, kažu "lik je pravi Baja". Treće, pokušat ću otvoriti još jedno Malo rimsko kazalište, negdje na Valkanama, odmah ispod hotela, pa ću, recimo tamo gdje je sada pročistač, pokušati dogovoriti koncert Rokera s Moravu, samo da nisu narodnjaci, Pula ima rock tradiciju. Pitate se zašto bih doveo Rokere s Moravu?

Pa zato što mogu, zato što me boli kuki što ljudi misle, zato što sam gradonačelnik u sjeni. Ako ste "za" to da i dalje dajem ideje do novih izbora samo zalajkajte ovaj tekst na službenom Facebook profilu Glasa Istre. Mogli bi biti konstruktivna kritična masa, ekipa koja kritizira, ali i pruža nadu.

MO Stari grad

Kad bi se nekako našla neka varijanta da kroz neformalne inicijative pokrenemo Pulu, bio bi to dobar impuls da pokrenemo i Mjesni odbor Stari grad. Oni su glavni stožer Filipa Zoričića, vjerujem da on makar brzinski pročita ovu kolumnu, ne zato što voli moje ideje, moj istančan istraživačko - argumentirani stil, ne zato što me smatra posebno nadahnutim, nego naprosto zato što čita budalaštine po društvenim mrežama i onda ljudima zamjera što ga kritiziraju i šalje poruke onima koje zna.

Zato sam siguran da mu dobronamjerni suradnici kažu "jesi vidio što ti ovaj IDS-ovac, komunjara piše, jesi vidio, a? A? A?. A kad je bio Miletić nije ništa pisao, a? A? A?".

Ja sam se kao glazbenik, pa kasnije kao novinar sablažnjavao "prijatelja" koji su me zaustavljali samo kada su čuli nešto loše, kada smo dobili loše kritike ili kada nas je netko izvrijeđao. Tako da mi je žao ukoliko mog omiljenog političara bockaju na ovaj okrutan način.

Za sam kraj još jedan prijedlog, da zaokružim priču o Mjesnom odboru Stari grad, pa neka se iz njihovih redova pokrene inicijativa da Pula bude prvi grad u svijetu koji četiri puta godišnje mijenja ime. Recimo ljeti se zovemo Starigrad Paklenica; znate ono kao vrućine, nemaš gdje parkirati, pakao…

Pa onda se zimi, recimo, zovemo Čabar. Nekako mi ide uz prazne ulice, zatvorene butige, smeće po cestama. U proljeće se nazovemo Travnik; gdje god kreneš visoka trava, ne kosi se ništa, a i Vajta je doselio u Pulu. U jesen bi se Pula mogla zvati Maglaj; sjetite se samo onih škiljavih lampadina, takozvane javne rasvjete, magle koja se razmili i razvuče, kada nam magla sakrije fasade i kada jedva čekamo da se odemo zabaviti u neki park

U Puli, od kada je nova vlast, super funkcionira samo Istra 1961. Tko zna zašto?

Povezane vijesti

• Kad smo se zbrojili, oduzeli smo se
• Nema izbora, moramo na izbore
• ORDINACIJA DR FRICA: Giacometti pred svojim pragom