Recentni događaji u političkoj areni, točnije u onom njezinom dijelu koji bi trebao obuhvaćati seniorsku biračku populaciju, upozoravaju da nisu samo interesne umirovljeničke stranke pred propašću. Konkretno, nakon izbacivanja Silvana Hrelje, političara koji nije bio za sukobe nego za dogovor u interesu onih koji ga izabrali iz HSU-ovih redova, u Hrvatskom saboru više nema zastupnika niti jedne umirovljeničke stranke. To bi možda moglo ugroziti financije najpoznatije penzionerske stranke, samog HSU-a, ali posve je jasno da je ugroženo nešto za stariju generaciju mnogo važnije.

A to je politička vidljivost i prepoznatljivost koju dobivaju kroz mandate u Hrvatskom saboru. HSU je bio jedina stranka koja je u parlamentu umirovljenike zastupala desetljećima. I u vrijeme vlada Ive Sanadera, Zorana Milanovića, Andreja Plenkovića... Danas je Hrelja neovisan zastupnik te, kao brojni drugi sabornici, skuplja papire za mirovinu nakon izbora 2024. godine. Njegov posljednji veliki deal s Vladom bio je spajanje mirovina živućeg i preminulog bračnog druga, što nije uspio ni kad je bio Milanovićev politički partner, a mogao je biti i ministar da je želio.

Prema postojećem rejtingu objavljenom prije nekoliko dana, Crobarometru, trenutačno HSU osvaja 1,7 posto glasova i slaba je udavača za buduće koalicije. Isto vrijedi i za Stranku umirovljenika koja je iznad jedan posto, te za sve druge stranke i udruge koje čine Blok umirovljenici zajedno s kojim HSU ne želi ići zajedno. Tu je i stranka Hoćemo, osnovana prije skoro godinu dana u Puli, koja također okuplja umirovljenike. U smislu dobrog izbornog rezultata, možemo zaboraviti i na Istarsku stranku umirovljenika, derivat IDS-a namijenjen starijim modelima birača.

Dakle, umirovljenici doživljavaju političku propast, ulazak u sivu zonu neprepoznatljivosti gdje tavori više od 150 registriranih političkih stranaka. Možda bi im se to dogodilo i da se nisu samoizbacili iz parlamenta; tko zna jesu li zanimljivi SDP-u ili HDZ-u za koalicijsku suradnju? SDP je u padu, kao i njegov navodni partner, Možemo!, jedina hrvatska stranka opsjednuta smećem, dok HDZ ima i svojih veterana dovoljno da ih predstavi kao strančicu.

Pitanje koje se nameće jest slijedeće: tko će propasti uz umirovljeničke stranačke organizacije? Kandidata je dosta i mogu zahvaliti Ustavnom sudu što je onemogućio izbore prije jeseni 2024. jer će dobiti više saborskih plaća nego što ih zaslužuju.

Zbog razmrvljenosti u 18 HSS-ova, gotovo sigurno nestat će HSS koji predstavlja Krešo Beljak. Niti jedna njegova inicijativa u posljednjih godinu dana nije uspjela; nije ujedinio seljake, osnovao "vladu u sjeni" ili napravio bilo što od obećanog. Najmanje se bavio temama iz poljoprivrede. Navodno se nudio HDZ-u, tako je izjavio Plenković, ali on za njegovo mjesto ima šparnu Marijanu Petir, samo se čeka preuzimanje ureda u zagrebačkoj Zvonimirovoj ulici.

Nestati bi mogla i Radnička fronta – koja nije dio Zeleno-lijeve koalicije – ali i Nova ljevica, ako ne uđe li u pakt s Možemo! i SDP-om. Sreća se ne smiješi liberalima; Centar, Glas i Fokus mogu se spasiti samo napravi li Peđa Grbin neku novu "narodnu koaliciju". Ali, kamate će biti niske kao i na narodnim obveznicama; teško će te stranke dobiti ulazna mjesta u parlament. Hrvatski suverenisti gdje glavnu riječ vodi ugledni milicioner Željko Sačić, demokršćani s nepopularnim bacačem balona Hrvojem Zekanovićem; svi su oni duboko ispod crte i ozbiljnog koalicijskog potencijala.

Propast političkih umirovljenika upozorava da nisu jedini koji više neće vidjeti sabornicu iznutra. U tom smislu, izbori će biti koristan purgatorij.

Povezane vijesti

• Za ulazak u eurozonu napunite novčanike – kunama
• Je li ovaj čovjek konačno pravi izazivač za Plenkovića?
• Plenković poznaje Bruxelles, ali ne i svoje birače