PIŠE Nenad MARJANOVIĆ
Ordinacija dr. Frica: Dva jarana s Valkana
Šećem prije ovih kiša po Lungomare i zaustave me dva penzića, pa gdje si doktore, šta ima, kažem ja, evo šetam malo, kad oni uglas, šetaj, šetaj, nećeš dugo!!! Pa, dečki, dodam, nije sve tako crno, hotel će se graditi izvan šetnice, mrdam, muljam, pravdam Grad, mog prijatelja i njegove supatnike, kad će jedan od njih, napiši doktore da ga pozdravljaju dva jarana s Valkana, kažem, e vala hoću, možda vas ubacim u naslov
Marsovo polje / Nenad MARJANOVIĆ FRIC
Prošao je još jedan Dan grada Pule, fešta za pamćenje, stotine fotografija zadovoljne gradske vlasti. Puno je toga pokrenuto, puno se toga otvorilo, puno je toga nabavljeno, pa krenimo redom. Od kada je na čelu grada Filip Zoričić, Gotovac za sirotinju, kako ga od milja zovu birači liberalnih načela, donio je u Pulu duh Mediterana. Prvo i osnovno Hajduk, bez njega smo balkanska prčija, zatim bend Dalmatino, dva Kristijana, vlak u blizini Titovog parka, jednu Anju, jednu Anu, jednu ploču, tri gramatičke greške, tristo trideset stupića, šesto šeždeset izglasanih točaka, mir i dobro, brdo nepokošene trave, puno propupalog smilja i bosilja za razvoj pčelarstva po kvartovima, a zabranio je narodnjake, seljake, baskijski nogometni klub u Puli, nego kako, imamo mi svoje ime i prezime.
Partizanski odbori
Maknute su nakaradne terase iz centra grada, maknuti su stolovi u obliku bačve, ostavljen je ogroman plastični mediteranski jastog na Forumu, uklonjene su bolesne ladonje s Giardina, održane su brojne tribine po mjesnim odborima. Baš mi ti "odbori" zvuče malo partizanski, možda bi trebalo pronaći neki adekvatniji izraz, recimo mjesni stožeri, mjesni zdrugovi, mjesni valjušci, pojma nemam, možda ljudi ne žele doći u te odbore zbog imena? To bi ova vlast ipak mogla staviti na neko Gradsko vijeće, bar da se vidi kako razmišljaju predstavnici građana.
U prošloj godini imali smo brojne akcije Dođi u park, Dođi u grad, Dođi na trg, na Referendum nemoj doći, pa je i u tom segmentu vidljiv rukopis Filipa Zoričića i njegove Nezavisne liste. Pulom se napokon upravlja s puno poluga, nema više jednoumlja, toliko je poluga vlasti da neke od tih poluga nisu ni svjesne da su na vlasti, to su biorazgradive poluge, nema više mozgova umočenih u malvaziju i ekstra-ultra-mega-nano-turbo djevičanska maslinova ulja. Gradom vladaju stranke koje ni bog ne bi sastavio, skupio, objedinio, a Prika jest. Ujedinio ih je a da to ne znaju, vlada se bez ikakvih napetosti, stresa, balansiranja i stranačkog plesa. Pula je dobila Malo rimsko kazalište, Bulevar po mjeri Mediterana, ne više Balkana, dobit će hotel u centru Valkana, otvara se Mehanika, uglavnom otvara se neviđena perspektiva.
"Izgradnja sustava odvodnje i vodoopskrbe na području naselja Veli Vrh i Šijana, sufinancirana iz Nacionalnog plana oporavka i otpornosti 2021. - 2026., infrastrukturni je projekt od iznimnog značaja za Grad Pulu i njezine stanovnike. Zadovoljan sam što je sva procedura završena i počinju radovi, jer su naše sugrađanke i sugrađani iz tih dijelova grada dugi niz godina i desetljeća upravo to čekali", rekao je gradonačelnik Zoričić.
Evo, nakon terora koji je iza nas, stigla je i voda, kanalizacija, možda uskoro stigne i struja, mnogi građani očekuju da i njih obasja svjetlo, "Zora je svanula", uskoro će se pjevati u čast druga Zore. Kad vidite fotografiju na kojoj se nazdravlja ovoj izgradnji na Velom Vrhu i Šijani, požalite što već imate vodu, što niste dio ove fešte. Stisnute ruke, osmijesi od uha do uha, energija, bratstvo, sloga i jedinstvo. Namjerno sam ovako pobacao, nisam htio spojiti bratstvo i jedinstvo jer je to Balkan, ne Mediteran.
Ništa od brodogradnje
Kad sam već kod Valkana, šećem prije ovih kiša po Lungomare i zaustave me dva penzića, pa gdje si doktore, šta ima, kažem ja, evo šetam malo, kad oni uglas, šetaj, šetaj, nećeš dugo!!! Pa, dečki, dodam, nije sve tako crno, hotel će se graditi izvan šetnice, mrdam, muljam, pravdam Grad, mog prijatelja i njegove supatnike, kad će jedan od njih, napiši doktore da ga pozdravljaju dva jarana s Valkana, kažem, e vala hoću, možda vas ubacim u naslov. Još smo malo pročešljali nogomet, seks, biciklističke staze, krave muzare, nuklearnu prijetnju, uglavnom sve ono što vole mladi.
No, vratimo se mi na Dan grada Pule i okolice. Bilo je svečano, baš onako kako dolikuje jednom gradu koji napokon diše, novu povijest piše, gradu koji služi građanima, sugrađanima, a ponajviše turistima i onima koji se tako osjećaju. Da, ima i takvih, kaže mi jedan stari Istrijan, iz kraja otkuda je i moja mama, da se osjeća kao stranac u Puli, da je sve skupo kao u Veneciji, da je za nas Rim buvlja pijaca. Pazi njega, Pula skuplja od Venecije!? Pa, majku mu, gdje smo pogriješili, 'ko nas bre zavadi? Nije to baš daleko od istine, ali kakve veze s time ima ova vlast? Pa tek će ostati bez love najavljenim povećanjem plaća.
Gradovi i općine zbog najave ukidanja poreza na nacionalnoj razini moraju mijenjati svoje proračune, tražiti nove izvore financiranja ili smanjivati rashode, a Prika neće taj teret svaliti na građane, siguran sam. Eto, postoji i neka primjedba na današnju vlast, rijetka, doduše, ali postoji; kažu kritičari da iz Grada Pule nikada nije odaslana poruka optimizma u smjeru radnika Uljanika, nije se pokazala potrebna energija kada je u pitanju budućnost Uljanika.
Malo se vratim u dane predizborne kampanje, sve stranke koje su sada na vlasti, znate na koje stranke mislim, tvrdile su da je IDS uništio Uljanik, da su oni zakopali brodogradnju nauštrb ulja, vina, boškarina i Nina. A, evo već su neko vrijeme na vlasti, i dalje ništa od brodogradnje. Možda ništa ne mogu jer brodogradnja nije u nadležnosti lokalne samouprave, no ništa ih ne košta da to kažu, ne treba im biti neugodno, pa sve je to politika, a znamo što je politika. Donesite u Uljanik bar jedan važ ud piture, donesite koju bocu vina, nek' vide ljudi da ih niste zaboravili.
Marsovo polje
Istra 1961 odigrala je odličnu utakmicu u Rijeci, igrala je ove sezone Istra brdo dobrih utakmica, stvarno je nogomet procvao od kada je prebačen u Bale, a niti toga ne bi bilo da nije bilo stare koalicije Možemo! i gradonačelnika, sada bi se zajebavali po Marsovom polju, uzeli bi sugrađanima omiljenu šetnicu po kojoj godinama nije viđen niti jedan šetač i po tome je to mjesto od posebnog značaja. Ja sjećam se, ma šta mi uradili, ali sjećam se da je bilo govora kako je Marsovo polje prepuno građana koji šeću sa svojim kućnim ljubimcima, vjerojatno su mislili na muhe, ose, komarce. Objašnjavali su kako se nogometni tereni mogu graditi negdje drugdje, e da nije bilo te odluke, tko zna što bi danas bilo s mojim omiljenim klubom. Zato neka je vječna slava onima koji su Istru 1961 potjerali u Bale.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
