(STR-1234/HaloPix/PIXSELL/Dejan Rakita/Davor Kovačević)
Dva su događaja uzdrmala Balkan protekloga vikenda u kojima su glavni protagonisti bili omladina i studenti, od kojh je jedan, nažalost, bio tragičan. U prosvjedima u Beogradu studenti su bili inicijatori događaja, a u požaru noćnog kluba u Sjevernoj Makedoniji, u kojemu je poginulo 59 ljudi, mladi su bili žrtve. I jedni i drugi, i oni koji su prosvjedovali i oni koji su poginuli, bili su, pak, žrtve korumpirane države jer je studente u Srbiji na prosvjedne marševe potaklo rušenje nadstrešnice na željezničkom kolovodoru u Novom Sadu do kojeg je došlo upravo zbog namještenih i sumnjivih javnih natječaja. Odgovornog, pak, za požar u noćnom klubu u Kočanima utvrdit će istraga, koja bi trebala dati i odgovor na pitanje tko je ili koje je nadležno tijelo dopustilo da u kući s rešetkama na prozorima može raditi diskoteka.
Vlasti su odmah uhitile vlasnika diskoteke i još tri osobe povezane s incidentom, a najviši vladini dužnosnici već su izjavili da osjećaju "moralnu odgovornost", ali, kao i u slučaju nadstrešnice, ne pada im na pamet podnijeti ostavke. Kao i onim političarima kojima studenti mjesecima prosvjeduju jer ne žele duboko korumpiranu, nego pravedniju Srbiju, u kojoj se natječaji neće namještati i u kojoj se neće pogodovati odabranima i onima koji su dobri s vlastima, u kojoj će se odgovorne izvoditi pred lice pravde.
Traljavo izgrađena nadstrešnica na željezničkom stajalištu i obiteljska kuća s rešetkama na prozorima koja je služila kao diskoteka, istodobno postaju simboli korupcije, tragedije, ali i prkosa mladih. Jer ako neće oporba, onda mora netko drugi javnosti skrenuti pozornost na činjenicu da im država ne izgleda onako kako im je predsjednik Vučić prikazuje neumornim gostovanjima po televizijama, ali i toj istoj javnosti pokazati da oporba u njihovoj zemlji ne funkcionira, dok im se civilno društvo zatire.
I u Sjevernoj Makedoniji je moralo doći do najgorega da se pokrene istraga. Koja neće utvrditi ništa, pa će i tamošnjoj omladini na raspolaganju ostati samo prosvjed. Koji također neće riješti ništa jer, iako Balkan ima dugu tradiciju prosvjedovanja, od antibirokratske revolucije i "događanja naroda" s kraja 80-ih, preko antimiloševićevskih i antiratnih prosvjeda srbijanske oporbe iz 90-ih, činjenica je da se tim prosvjedima nije riješilo ništa, a kamoli da je došlo do ostavki u političkom vrhu. Izuzetak su prosvjedi od 5. listopada 2000. koji su natjerali Miloševića da prizna izborni poraz i oni od 27. ožujka 1941. koji su natjerali Hitlera da napadne Kraljevinu Jugoslaviju.
Europska unija kao da je zaboravila na preostale zemlje zapadnoga Balkana koje još nije integrirala, unatoč demokratskim iskoracima koje su neke od njih uspjele napraviti posljednjih godina, poput Crne Gore, a posebno Sjeverne Makedonije koja godinama čeka na ulazak u EU. Demokratske snage na zapadnom Balkanu dobile su udarac kada im je Francuska u ime Europske unije ponudila nekakvu vrstu posebnog ugovora s EU-om, a ne konkretno članstvo, što je dalo vjetar u leđa nacionalističkim politikama, iako je hrvatsko predsjedanje Unijom uspjelo organizirati videosummit šefova država (zbog pandemije covida) kojim je donekle zapadnom Balkanu otvorena europska perspektiva, ali bez konkretnih obećanja i datuma.
U takvom euroatlantskom limbu države zapadnog Balkana žive otkakao je anektiran Krim, a fokus Zapada se prebacio na Rusiju i Ukrajinu. Popustile su zbog toga kakve-takve stege koje su zapadnom Balkanu trasirale put prema eurointegracijama, snižena su i očekivanja tamošnjih društava o boljem sutra, korupcija se slabo kontrolira, a proeuropski orijentirane snage imaju sve manje argumenata kojima bi uvjerili birače o ispravnosti europskoga puta. A s druge strane, tom istom EU-u ne smeta demokratski deficit Vučićeve vladavine ako je u pitanju iskapanje litija, recimo. Rušenje nadstrešnice i požar u obiteljskoj kući pretvorenoj u noćni klub posljedica su neprincipijelne politike EU-a koja je od zapadnog Balkana tražila odricanja i reforme da bi ih na kraju razočarala objašnjenjem da je "EU umoran od proširenja". EU je time srušio tek izgrađene standarde i cijeli proces eurointegracije zapadnog Balkana vratio na početak, zajedno s ukorijenjenom korupcijom.