Sve ono što se do sada moglo čuti u trci za Pantovčak moglo bi se svesti na jednu veliku nulu. Pokazalo je možda smo jedno, a to je da u ovom trenutku nemamo političara od formata, nekog svog Havela, vizionara koji bi bez obzira na ustavna ograničenja predsjedničke funkcije mogao građanima Hrvatske pokazati izlaz iz tunela. Nabrajati gafove Kolinde Grabar-Kitarović krajnje je izlišno. Estradizacija predsjedničke uloge nije se dogodila samo u ovih nekoliko mjeseci pred izbore, već je gotovo konstanta posljednju godinu dana. Predsjedničin kopernikanski obrat od uloge žestokog kritičara Plenkovićeve Vlade do najčvršćeg sidra kojeg sada ima baš u Andreju Plenkoviću samo je dio mozaika koji pokazuje sva lutanja hrvatske politike, ali i nedosljednost same šefice države.

I kada se činilo da će biti lak plijen protivnicima na ovim izborima, to se nije dogodilo. Koliko je Kolinda Grabar-Kitarović razočarenje, Zoran Milanović je još veće. "Novi" Zoran nije ništa drugo nego "stari" Zoran, pun sebe i nekih propovjedničkih poruka o moralu i čemu sve ne, a u konačnici ništa novo ni obećavajuće. Jer, Milanović ima istu retoriku kao prije, možda je vuk, ali nije hijena i sve u tom stilu koji beskrajno podsjeća na "onog" neuspješnog predsjednika Vlade. Miroslav Škoro je, sada je već izvjesno, neuspjeli projekt, jer velikog talenta za politiku i nema. Mislav Kolakušić se tu i tamo javlja iz ugodne fotelje Europskog parlamenta, a svi ostali više su kulisa izbora, nego ozbiljni pretendenti za Pantovčak.

I tako ostaje, Kolinda nakon Kolinde. Ako je suditi po ovome što smo do sada čuli neće je ugroziti ni Milanović, ni Škoro, a sigurno ne Kolakušić. Ako se nešto bitno ne promijeni u sljedeća dva tjedna sadašnja predsjednica ima i dalje najveću šansu ostati na Pantovčaku, s kojeg je prije pet godina zvonko najavljivala preseljenje koje se nije i neće dogoditi.

Jer, Milanović kakav se do sada pokazao, ne ulijeva nadu da bi bio bolji predsjednik nego što je bio premijer. Nije u ovom trenutku osoba za koju bi stali svi oni koji zazivaju "normalnu Hrvatsku", bilo da su na lijevom ili desnom polu. A ta "normalna Hrvatska" vapi za političarem koji bi mogao dati suvisle odgovore na probleme koji razaraju hrvatsko društvo. Osoba koja neće biti produžena ruka jedne ili druge najveće stranke, HDZ-a ili SDP-a, koje su u suštini vrlo slične. Prije svega po neefikasnosti kako su vodili ili vode zemlju. Hrvatska sve više liči na onu priču o Milevi iz sela Mali Stup iz Vasojevića koja je preko rodbinskih veza širila svoja naklapanja po cijeloj Crnoj Gori. Naklapanja imamo svakodnevno, a ozbiljnih političara niotkud.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast