Licitacije brojevima izbjeglica, ubijenih, prognanih, spaljenih sela i inih zlodjela prate nas već cijelo stoljeće; u arhivima posve sigurno postoje najpreciznije brojke, ali njih, o rečenim zlodjelima, ni jedna ni druga strana nikada nisu objavile. Dakako, jer lakše je manipulirati historijom ako su brojke približne; primjerice, ozbiljni historičari (s obje strane) procjenjuju da je infojbirano izmedju 3.000 i 5.000 ljudi, ali kako potpuna istraga nikad nije učinjena (naročito na našoj strani), te se brojke uspinju do čak 16.000 ljudi – a to su ukupni talijanski gubici u minulom ratu na tlu Jugoslavije. S naše je strane poginulo (smaknuto, skončalo u logoru), procjenjuje se, nekih 12.000 Istrana (od čega oko 5.000 boraca), ali se kalkulira i s njih 40.000!

No, ni točne brojke nisu dovoljne za povijesni oprost, osobito ne kada se neprekidno manipulira sa historijom; kao što se ovdje čini od 1848. do danas! S obje strane Soče!

I stoga, zbog što jasnijeg uvida u dubine romansko-slavenskog raskola (1848 - 1947; uz zamjetan udio Austrije do 1918 - ali i austrijskih ljudi u redovima Wermachta 1943-1945!), zbog rečene povijesne istine i uvida u strahotnost mržnji i izobličenja ratničkog »viteštva«, donosim ovdje izvatke iz istarskog tiska, talijanskog i hrvatskog, iz ratnog i poratnoga doba, jer osim razumljivih emocija, već i same činjenice, uzimajući ih, eto, bez sumnjičenja, dovoljne su da bi se shvatilo kakva su zvjerstva uzajamno počinjena samo od rujna 1943. do konca svibnja 1945. godine. Krajnje pristrano interpretirane činjenice (premda same po sebi dovoljno strahotne) iz dvaju nepomirljivih tabora, u rečenome razdoblju od godinu i pol dana, koncentrat su historijskog, ponajprije medjunacionalnog, sraza.

Evo izvadaka iz talijanskih medija, iz rata i ranog poraća:

»Jedinica narednika Arnalda Harzaricha istražila je tridesetak jama na području Istre izmedju listopada 1943. i veljače 1945. i izvadila mrtva trupla ukupno dvjestosedamnaest ljudi, od čega je utvrđeno da su njih stošesnaest bili vojnici...

Jedinice Savezničke vojne uprave (koja je do rujna 1947. i stupanja na snagu Mirovnog sporazuma s Italijom upravljala Zonom A bivše Julijske Krajine...) i speleolozi Komiteta za vađenja umorenih iz jama oko Trsta, od studenog 1945. do svibnja 1951. godine pronašle su u pedesetak jama četiristo šezdesetčetiri trupla, od čega je utvrđen broj od dvjesto četrdesetsedam vojnika...

Četiri tragična tjedna u Pazinu (cijeli rujan 1943. NOP vlada Istrom i proglašava otcjepljenje od Italije i sjedinjenje s Hrvatskom - op. M.R.), vojska odrpanaca ulazi u grad, razbijaju trgovine, čine neumoljiva nasilja i proganjanja Talijana, to je teška lekcija...

Poreč udaren u srce od slavokomunističkih zvijeri oplakuje svoje najbolje sinove...

Trupla trideset istarskih mučenika otkrivena u jami kod Barbana: Ta užasna ideja izmišljena od Židova, prihvaćena od plavookih i mlitavih Slavena, ostvarena od Tatara četvrtasta lica...

Običaj bacanja ljudi u jame, prema svjedočenjima, počeli su Nijemci oslobadjajući se uhvaćenih partizana, običaj su poslije preuzeli partizani oslobadjajući se Nijemaca i fašista...

Za dvadesetak dana oni su nanijeli neopisive patnje i stradanja Talijanima, teža od onih što su ih isti istarski Slaveni pretrpjeli od fašizma u dvadeset godina...

Zatvorenici su, prije smrti, bili izloženi izvjesnome suđenju. Takozvani Narodni sudovi osuđivali su, ali i oslobađali, oslobađali bi samo poneke Talijane koji nisu bili odavdje. Tko je došao iz drugih dijelova Italije, bio bi oslobođen, makar bio i najokorjeliji fašist...

U onih šest tjedana nastojalo se prije svega narušiti, slomiti, iskriviti talijansku narav Trsta. U deportacijama i bacanju u jame slijedilo se denacionalizatorsku direktivu.

Saveznička Vojna uprava utvrdila je da je u 42 dana iz Trsta odvedeno 2.600 osoba, iz Gorice 1.600, iz Pule 950...

Da bi se uklonilo Talijane koji su posebno smetali Titu i njegovim janjičarima, zbog njihove duboke privrženosti domovini ili zbog njihovog dubokog antikomunizma, odmah se pristupilo bacanju u jame...

Trst još jednom očekuje od vas spas, dok se balkanske horde primiču našim brežuljcima,.. sjećanja na Gabrielea D’Annunzija i Mussolinijevo ime unose danas duh u atmosferi žrtvovanja, junaštva i posvećenja domovini svih onih najviših odlika naše rase«...

Evo i suda tršćanskog nadbiskupa Antonija Santina, Rovinjca rodom:

»Fenomen jama, koji se tumači eksplozijom mržnje nakon agresije fašista, a zatim Nijemaca, pogodio je Talijane svih političkih usmjerenja, i poput svake razularene pojave nasilnih strasti, nabujao je u potpuno zvjerstvo. Ovaj izljev nije djelo slavenskog naroda, nego nasilnih slavenskih grupa«...

(Nastavak u sljedećem broju)

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast