Narod je u ekstazi – umjesto da oročava novac u banci u aktivnoj štednji s 0,02 posto kamata kojima može pridodati i ekstra stimulaciju od 0,01 posto – sada svoj novac može investirati u Republiku Hrvatsku. Iako svi podaci nisu još poznati, nadležni ministar Marko Primorac potvrdio je da se priprema izdavanje narodnih obveznica, na rok od dvije godine, za koje će kamate iznositi vrtoglavih 3,5 posto. Dakle, umjesto u čarapama u kojima sada ima više mjesta kad smo kune zamijenili eurima ili štednje kroz investicijske fondove ili u inozemnim, EU bankama, Hrvati sada mogu investirati u državu koju vode Zoran Milanović i Andrej Plenković, uz asistenciju guvernera HNB-a Borisa Vujčića koji državne pare radije ulaže u zlato nego u narodne obveznice.

Doduše, ekonomisti kažu da su narodne obveznice dobar potez. Država bi se mogla dokopati dijela novca iz sive ekonomije, iz madraca i čarapa, a građanima bi novac, recimo, bio u sigurnim rukama. I to s kamatom većom nego u banci uz očekivanu inflaciju od najmanje 6,5 posto godišnje, što doista nije za odbaciti.

Rumunjska, koja je druga odostraga po siromaštvu u Europsku uniji (Hrvatska je ispred nje), daje na svoje narodne obveznice prinos od sedam posto. Bogata Italija daje tri posto. Dakle, građani trebaju biti zadovoljni ponuđenim i dati svoju ušteđevinu na upravljanje sposobnima. Pritom valja zaboraviti nekadašnje narodne zajmove i samodoprinose – poput zajma za izgradnju tunela Učka iz 1971. godine – jer sada je drukčiji sustav i bolji su majstori na vlasti. Drugim riječima, tko ne bi upisao narodni zajam kad za njega jamče državni poglavar Zoran Milanović, premijer Andrej Plenković, njegov glasnogovornik Marko Milić te ministar Primorac koji se požalio na malu plaću? Naravno, ako se ima viška novca i likvidnosti.

U obzir dolaze građani kojima plaća daleko premašuje medijalnu od 6.500 kuna, prosječnu od oko 7.900 kuna (još nam nisu izračunali prosjeke u eurima), ili imaju penziju kao Stipe Mesić. Narodna obveznica obavezuje, narod to ne smije zaboraviti. Doduše, možda bi i vladajuća stranka mogla raspisati emisiju vlastitih obveznica ili kreditnih papira neke druge vrste u vlastitim redovima. HDZ ne bi kamate vraćao u kamatama – u nekim slučajevima ne bi trebalo vraćati ni glavnicu – nego bi obavio ono što članstvo očekuje: zapošljavao SMS-om, uhljebljivao u plaćene nadzorne i upravne odbore, davao donacije gdje treba, sređivao lovu iz EU fondova, pronašao mjesta za ljetne pričuvne vatrogasce, zbrinjavao lovočuvare, nabavljao softver od pouzdanih dobavljača, peglao pogreške u postupanju organa prisile, uređivao medije da ne pišu o ne-temama i brinuo, prije svega, da se dobro izruga predsjedniku države koji jedini ima legitiman mandat od milijun glasova. Ovisno o dobitku, HDZ-ove vrijednosnice bile bi bespovratne, kao u slučaju Fimi medije, dok bi za dio njih kamate bile izražene u smještaju bake u starački dom ili nećaka u upravu javnog poduzeća.

Naravno, samo se šalimo. Narodne obveznice su nešto što dolazi, dok HDZ-ove već postoje, samo se zovu – članska iskaznica. Kamata na iskaznicu u brojnim slučajevima vrijedi više od 3,5 posto. Da ministar financija Primorac nije izvanstranački, znao bi to, a ne da kuka oko plaće.

Povezane vijesti

• Kandidat za predsjednika HDZ-a Andrej Plenković predao 35.000 potpisa potpore
• Plenković: HDZ je otvoren za partnerstva sa strankama Domoljubne koalicije ili izvan nje
• Jedva čekam ogled sa svojim političkim suparnikom