PIŠE ROBERT FRANK
Da je Boris Miletić gradonačelnik New Yorka John Pappas, u bolnici bi posjetio Evelina Valea
Kad je dogradonačelnik Robert Cvek već otvorio pitanje Miletićeve odgovornosti za premlaćivanje starca, logično je otvoriti jednu drugu temu koja se nadovezuje na ovaj slučaj. Naprimjer, zašto u bolnici nije posjetio napadnutog? Je li trebao javno istupiti i svojim sugrađanima poslati umirujuću poruku da Pula nije grad nasilja, zločina i ubojstava, iako se to moglo pomisliti nakon što je u kratkom vremenu zaredalo nekoliko teških incidenata?
U najboljoj namjeri da se dodvori svom stranačkom šefu i pulskom gradonačelniku Borisu Miletiću kojeg se nakon kampanje za europarlamentarne izbore javno slabo primjećuje, pulski dogradonačelnik Robert Cvek, poznat i kao ovisnik o Facebooku, upravo je na toj platformi napravio priličnu glupost. Povodom brutalnog premlaćivanja 69-godišnjeg Evelina Valea Cvek je nespretno i nepotrebno na svom Facebook profilu objavio da je za to kriv nitko drugi nego – Boris Miletić! Ovako u svojoj Facebook umotvorini kazuje Robert Cvek: "Znači, i za trojicu koja su pretukla starog čovjeka, a razlog je zastava Istarske županije koja im je očito smetala, od kojih je jedan hrvatski vojnik iz Gline (za ostale se još ne zna), kriv je Boris Miletić".
Odakle je, iz kojeg čarobnog šešira Cvek izvukao Miletića kao krivca? Je li netko ozbiljan, do čijeg mišljenja valja držati, pulskog gradonačelnika javno prozvao kao odgovornu osobu za bestijalnu razbijačinu po nemoćnom tijelu našeg sugrađanina? Pametnih odgovora na ovako glup post nema. Spominjući Miletića kao krivca za napad Cvek se u svojoj Facebook objavi ciljano služi cinizmom kako bi se ustvari dodvorio svom šefu. No, za one koji se njime ne znaju služiti, cinizam je oružje koje se okreće protiv njih samih, živo blato koje guta sve pred sobom, a štap spasa gotovo uvijek dolazi prekasno. I tu se Cvek zaletio tezom o Miletićevoj krivnji za napad na Evelina Valea, otvarajući bokove i sebi i gradonačelniku.
Kontraefekt
Iz sužene perspektive tog Facebook dogradonačelnika trebalo je efektno i cinično ispasti da je, kao, Miletić kriv za sve: za ovo, za ono, za Uljanik, za Kaštijun, za Politehniku, pa je, kao, kriv i za premlaćivanje nedužnog starca koji je vjerojatno ne baš izdašnu mirovinu vrijedno pokušao pojačati noćnim čuvanjem inventara. Eto, tako je htio poentirati Robert Cvek: ulizivački prema šefu. Na asfaltu to nazivamo – uvlakački ili čmarski.
No, ispalo je suprotno od onog što je Cvek priželjkivao. Svog stranačkog i gradskog šefa, onog za kojeg bi u patetičnoj gradskoj legendi primio i metak ako treba, zavaljao je po blatu slučaja koji je zgrozio i Pulu i Hrvatsku. Još malo, naime, pa će ispasti kako je prava žrtva napada trebao biti Boris Miletić, a ne čovjek koji je braneći tuđu imovinu zaradio tri puknuta rebra i slomljenu ruku!
Slučaj iz Cvekove perspektive ima još jednu neobjašnjivu dimenziju. Dakle, tamo gdje svi u ovom sramotnom incidentu vide huliganizam najgore vrste, Robert Cvek pored zdravih očiju vidi mržnju prema Istri! Njena je zastava, smatra, razlog za napad.
Netko pametan unutar zidina gradske uprave trebao bi drugom čovjeku grada objasniti da je vjerojatnost da je istarska zastava razlog za napad na starca toliko mala da je nije vrijedno ni zabilježiti. Zastava je možda povod, ali nije razlog, jer su razlozi skriveni u plićacima razmišljanja uhićenog trojca. Zanimljivo da prilikom spominjanja istarske zastave Cvek onu hrvatsku, koju su huligani navodno također spominjali tijekom napada, svjesno izostavlja. Zašto? Pa zato jer mu se ne uklapa u nategnutu tezu o Istri kao hrvatskoj žrtvi. U svojoj fantazmi oko istarske zastave Cvek nesuvislo tvrdi kako je upravo taj komad dvobojne tkanine trojici među kojima je i jedan pripadnik legendarnih Tigrova provokativna crvena krpa koja ih je namamila na napad. Tu negdje, u toj prašumi nagađanja, Cvek budnim okom špijunskog analitičara traži poludokaze koji će potkrijepiti teoriju urote Države Hrvatske protiv Regije Istre.
Kad je već dogradonačelnik Cvek otvorio pitanje Miletićeve odgovornosti za premlaćivanje starca, logično je otvoriti jednu drugu temu koja se nadovezuje na ovaj slučaj. Naprimjer, zašto u bolnici nije posjetio napadnutog? Je li trebao javno istupiti i svojim sugrađanima poslati umirujuću poruku da Pula nije grad nasilja, zločina i ubojstava, iako se to moglo pomisliti nakon što je u kratkom vremenu zaredalo nekoliko teških incidenata? Uostalom, samo par dana prije ovog incidenta na periferiji Pule dogodilo se ubojstvo njemačkog turista čiju obitelj gradonačelnik Miletić i dogradonačelnik Cvek, koliko nam je poznato, nisu kontaktirali. Nisu li imali civilizacijsku potrebu reći koliko im je žao što je njihov sin umjesto na zasluženom odmoru u Hrvatskoj završio u grobnici u Njemačkoj?
Netko će ovakvo nezainteresirano ponašanje gradskog vrha smatrati ozbiljnim propustom zbog čega Puli treba amerikanizirani gradonačelnik, netko poput Al Pacina u ulozi njujorškog gradonačelnika Johna Pappasa u filmu "Gradska vijećnica". Pacino, odnosno Pappas u toj izvrsnoj političko-kriminalističkoj drami, nakon što u prvoj sceni u mafijaškom napadu na policajca smrtno strada nevino dijete, odmah posjećuje njegove roditelje. Pred njima i televizijskim kamerama šalje jasnu poruku: New York neće tolerirati nasilje i ubojstva! Na misi održava propovijed sa snažnim porukama. Smiruje afroameričku populaciju kojoj je pripadalo ubijeno dijete. Kontrolira situaciju, ne dozvoljava eskalaciju sukoba, usmjerava emocije. Pušta dojam gradonačelnika kojem je stvarno stalo.
Jasna poruka
Vjerojatno bi se kod jednog manjeg dijela javnosti Miletićevo pojavljivanje kod napadnutog Evelina Valea na pulskoj traumatologiji promatralo kao jeftini populizam i pokušaj zgrtanja političkih bodova na tuđoj nesreći. No, kod pametnih bi se to ljudi tumačilo kao iskreni i uljuđeni potez prvog čovjeka grada s brigom i empatijom za svojeg sugrađanina koji je samo zahvaljujući sreći preživio težak napad. Uz to, Miletić bi posjetom stradalom kao gradonačelnik poslao jasnu poruku Puljanima, identičnu onoj Johna Pappasa svojim građanima - kao što New York neće tolerirati nasilje, neće to ni Pula. Razlika je u tome što u stvarnom životu Miletić ima za dogradonačelnika Cveka, dok Al Pacino, alijas Pappas ima vrhunskog pomoćnika, čovjeka koji ga u kriznim situacijama informira, brifira, predlaže kako da postupi, objašnjava razloge con i pro, s njime se sukobljava i traži istinu.
John Pappas (Al Pacino) u "Gradskoj vijećnici" ima Kevina Calhouna (Johna Cusacka), a Boris Miletić na Forumu Roberta Cveka. Smisao dogradonačelnika, neovisno da li se radi o Puli ili New Yorku, nije ulizivanje i dodvoravanje gradonačelniku, već mu je zadatak da prvom čovjeku otvara oči zablude kad one u sljepilu moći ne mogu razaznati što je dobro, a što zlo, što je prihvatljivo, a što nikada neće biti te kad se u javnosti treba pojaviti, a kad skriti.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
