PIŠE DRAŽEN KATALINIĆ
Standard se ne mjeri statistikom
(Snimili Sergej Drechsler, Davor Kovačević)
Godinu na izmaku završit ćemo s još jednim rekordnim rastom BDP-a, no već iduće godine taj će rast usporiti, odnosno svest će se u nešto realnije okvire, ali to ne znači nikakvu stagnaciju ili reseciju koja bi se ogledala u rastu nezaposlenosti ili smanjenju plaća. Upravo suprotno! I iduće godine možemo očekivati i nastavak rasta zapošljavanja i nastavak rasta plaća, koji je zasad zajmčen samo zaposlenima u državnom sektoru. Naime, poslodavci upozoravaju da plaće u privatnom sektoru, za razliku od onih u javnom, nisu porasle još od proljeća, dok je Vlada, po njihovo mišljenju, prekardašila s podizanjem plaća onima koji je primaju iz državnog proračuna, s obzirom na to da je rast mase plaće za zaposlene u državnom sektoru višestruko nadmašivao produktivnost i stope rasta gospodarstva. A to je sve, tvrde, utjecalo na našu konkurentnost jer je novac za plaće premašio kapacitete rasta gospodarstva, a Vlada i za iduću godinu najavljuje nastavak rasta plaća zaposlenima u državnom sketoru.
No, dok rastu plaće, prosječnog Hrvata toliko i ne brine srozavanje konkurentnosti naših poduzeća, na što stalno upozorava Hrvatska udruga poslodavaca. Kažu da je čak i profitabilnost naših tvrtki, unatoč poboljšanju zadnjih godina, za četvrtinu manja od prosjeka zemalja srednje i istočne Europe te za čak 55 posto manje od prosjeka Europske unije. A razlog je u visokim plaćama, odnosno podizanju minimalca, zbog čega raste trošak rada, što poslodavci ne vole.
Hrvatska je tako rekorder po rastu plaća iz državnog proračuna u zadnje dvije godine, po stopama gospodarskog rasta spadamo u top tri zemlje EU-a, ali i među tri članice s najvišom inflacijom. I imat ćemo je dok god država dekretom, a ne temeljem radnih rezultata, kako kažu u HUP-u, podiže plaće zaposlenima u njezinom sektoru jer taj višak novca odlazi u potrošnju, a kad trgovci vide da narod ima za trošiti, ne pada im na pamet snižavati cijene. Štoviše - svako malo ih podižu jer rastu plaće.
Odavno smo zaboravili onu "štedljivu" narodnu poslovicu koja kaže da se pokrijemo onoliko koliko nam je pokrivač dug, ili kratak, zavisi kako se gleda. Trošimo nemilice ono što zaradimo i time povećavamo potražnju koja u ekonomskoj teoriji mora rezultirati rastom cijena, no problem je što se u istoj toj ekonomskoj teoriji (i praksi) cijena proizvoda ili usluge ne ponaša po principu opruge - jednom kad cijena poraste, teško ili gotovo nikako se ne vraća na staro. Što uočavamo svaki put kad odemo u trgovinu.
Uljuljkali smo se zadnjih godinu dana, a kako i ne bismo kad smo odradili još jednu vrhunsku sezonu, dobili vrhunski A investicijski rejting, imamo rekordnu zaposlenost, a novac iz EU fondova zapljusnuo nas je ko' cunami. Zaslijepljeni vlastitim makroekonomskim uspjesima nismo ni primijetili da su eurozona i Njemačka u recesiji i da bi se to moglo preliti i na nas. A prelit će se tako da će nam oslabiti izvoz zbog smanjenih narudžbi, na što će se, pak, nadovezati postupno smanjenje dotoka novca iz europskih fondova koje počinje baš iduće godine.
Hrvatsko gospodarstvo nije ugroženo, daleko smo od toga, iako nam kao i ostataku Europe prijeti eventualna eskalacija geopolitičke krize u odnosima s Rusijom, no makroekonomski pokazatelji su statistika, a statistika je po jednoj definiciji netočan zbroj točnih podataka. Iako podaci o BDP-u, fiskalnom deficitu ili kreditnom rejtingu za Hrvatsku izgledaju umiveno, skoro pa "nabrijano", i iako Hrvatska zbog istih na Eurostatovim tablicama stoji visoko, čak i u odnosu na neke razvijenije članice EU-a, to ne mora značiti da imamo i visok standard. To što nam je prosječna plaća veća nego u zemljama srednje i istočne Europe, pa čak i Portugala, rezultat je prosjeka u koji ulaze plaće javnog sektora enormno povećane ovog proljeća, i niske plaće zaposlenih kod privatnika, pa prosjek ispadne velik.
Neke su zemlje stoga odlučile blagostanje mjeriti ne BDP-om, nego indeksom sreće, poput Butana, koji čak ima i Ministarstvo sreće, a njime se mjeri zadovoljstvo životom na temelju podataka o ekonomskom i socijalnom stanju. Po tom indeksu, su, primjerice, Kosovo i Srbija ispred Hrvatske, a mi tek na 63. mjestu. Unatoč vrhunskom A investicijskom rejtingu.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
