Kaže pulski gradonačelnik Filip Zoričić zvani "Dambrauskas za sirotinju" da Pula u gradnji gubi od Rovinja 3:0, no da će vrlo brzo izjednačiti. Znajući njegove taktičko-motivacijske vještine siguran sam da će u Pulu uskoro stići Livaja, Krovinović, možda Avaziem, a mali Slavko iz DM-a je već u gradu. Pula bi uz pomoć ove trojke i Slavka mogla izjednačiti pa i povesti u sudačkoj nadoknadi. Kažu da Splićani igraju dok ne izjednače, a naš Fićo se sprema spustiti Rovinju.

Dok bi Zoričić gradio, ima onih kojima je gradnje previše, onih koji sada kada nema investitora za Marsovo polje nude ovu pulsku šetnicu i Kurti i Murti. Kada je Istra 1961 htjela graditi kamp, objašnjeno je da ta livada pripada kućnim ljubimcima, šetačima s onim skijaškim štapovima, beračima pazdaca, skupljačima divljeg radića, a sada to više nije tako.

Puna je Pula rupa

Država kaže da će graditi stadione, čak se najavljuje i krov na Drosini, naravno ako platforma Možemo dozvoli, jer nakon krova na Drosini investitorima bi moglo pasti na pamet natkriti Lungomare pa onda i Arenu, a kako obično biva, Zlatna vrata bi nakon toga mogla dobiti PVC stolariju što se ne smije desiti.

Nikad kraja, ti investitori nisu normalni, oni bi samo betonirali, cementirali, zidali, hitali fini špruc. To je luda raja... Zamislite Arenu s krovom, natkrivenu šetnicu Lungomare pa onda zabrtvljena Zlatna vrata. Država i HNS, ako hoće, neka natkriju Marsovo polje, a Drosinu neka puste otvorenu za kućne ljubimce i građane, neka svi uživaju na zraku. A ako ne ide niti tako, onda treba sagraditi stadion u Balama. Pa nek' u Balama plaše ljude skelama, vaservagom, plocnama, fanglama, gleterima, žlicama, špahtlama, turpijama i miješalicama. Sve se može kad se hoće, važno je da nitko ništa ne zaradi.

No, vratimo se mi na druga Tit…, pardon gospodina gradonačelnika, graditelja, neimara, pulskog Aliju Sirotanovića: "Mi ni u četiri godine, koliko će biti ova gradska uprava (baš je skroman, opaska autora), ne možemo to sve pokrpati. Naravno da svatko želi za svoj dio grada da on bude taj. Mene zanima uzrok, a nitko mi ne odgovara na to pitanje. Jer je to političko pitanje." Ma, naravno da je to politika, dragi naš Filipe, a tebe zanima čista filozofija i čista ekonomija. Otkud rupe, koliko ih je stvorio Boris Miletić lično i personalno, koliko je rupa osobno probušio Robert Cvek, a za koliko škulja je odgovoran fažanski sardon dok je bio pročelnik u Puli?

Koliko je Prhat ma ne molat bio ranije upoznat s rupama i zakrpama? Sve je to gola politika, nema tu ni grama ekonomije kojom se ova vlast bavi. Samo stvari treba nazvati pravim imenom, ako je nešto politika, onda je to politika. Ali nema politike u Filipovoj butigi, zar ne, meštre? Ali ove rupe su čista politika, IDS-ove rupe, taj IDS je nekada bušio rupe po Puli, bušio je diljem Istre, a sada s istim žarom buše jedni druge.

Dolcevita i Kanotijera

'Ko previše buši, taj popuši, a to vrlo dobro znaju u Gradu Puli. Nije važno pokrpati rupe - bukaleta supe i hoj krpat rupe - to nije poanta, važno je napraviti studiju o "rupama, zakrpama, te samoodrživoj obnovi resursa u infrastrukturi, usred globalnog zatopljenja i otapanja ledenjaka te prinudnoj migraciji tuljana i utjecaju moruzgvi na cestu od Monvidala do Montegrandea". Sve što je vezano za gradnju, obnovu i sanaciju šteta, a današnja vlast u Puli ne politizira, ona jednostavno, radi, gradi, okoliš ne gadi.

"Tri puta veći iznos u Proračunu za 2023. godinu predviđen je za program Dolcevita", izjavio je gradonačelnik. Mi koji živimo u neboderima čekamo program koji bi se mogao nazvati "Kanotijera" pa da i mi sudjelujemo u obnovi grada koji volimo. Zoričiću, samo piši, radit ćemo i po kiši, nema odmora dok traje obmana, pardon obnova.

Naš pravednik i blaženik među gradonačelnicima natjerao je vijećnicu Ferenčić koja je prije par dana prešla među vladajuće da vrati stan, sjećate se one akcije "Imaš kuću, vrati stan". Evo, gospođa koja je valjda članica Zelenih uzima šator i napušta gradski stan. Bravo, ovo se nije još dogodilo u suverenoj, samostalnoj i mladoj državi Hrvatskoj.

U prošloj kolumni malo sam se dotaknuo predstavnika "osme izborne jedinice" u Briselu. Jedan dio čitatelja bio je osupnut mojim zapažanjima o zaboravljenom "Flegi i njegovom kolegi" Viliju Rosandi. Dosta smo diskutirali i došli do zaključka da bi, ukoliko se Valter vrati u Vodovod, kako je najavio, Vili mogao ići za inkasatora. Sve ostaje u familiji, naravno govorim hipotetski, moguće je da se Valter ponovno kandidira i da osvoji mandat. No, isto je tako moguće da se na Euro-izborima pojavi i Čovječja ribica iz Baredina, neka nezavisna lista, no treba biti strpljiv, mandat još traje pa je sve moguće.

Sjećate li se političara koji se zvao Marino Baldini? Baldini, hrvatski arheolog i povjesničar umjetnosti, lokalni dužnosnik i svojevremeno zastupnik u Europskom parlamentu. SDP-ovac (nego kako) Baldini se navodno u Europarlamentu gotovo nikada nije javljao za riječ, a kažu da govori tri jezika. E, pa Valteru su pobočnici iz Pule savjetovali da čestita ženama Dan žena i da stavi bedž na rever u znak podrške borbi protiv globalnog zatopljenja. Ne može se reći da u dvije i nešto godine nije aktivan, a možda se Flegić nekada i javio za riječ na nekom odboru, 'ko će ga znati, ako se javio, onda je i prebacio normu, budimo realni.

Strila nebeska

Ovo s Danom žena ili nečim sličnim nemojte me držati za riječ, nije mala stvar, čak mislim da je dovoljno za još jedan mandat. Evo, prije par minuta vidim da je naš zastupnik poslao medijima stav kako želi zemlje Balkana u EU-u. Naravno, ali bez fige u džepu, jer sve te zemlje moraju biti praznih džepova kao što su to bili i on i Rosanda prije nego ih je pogodila strila nebeska i poslala u Brisel i otvorila ured na Korzu.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast