VELIKI PAD SDP-A
Miletić je za Obersnela raketa
Ako usporedimo Rijeku s Pulom, uz sve mane koje i taj grad ima, možemo zaključiti samo da je Boris Miletić za Vojka Obersnela raketa. I ponašanjem, jer primitivne ispade poput Obersnelovih kod Miletića je teško i zamisliti, ali još važnije, rezultatima
Često se kaže da je posao premijera najteži u zemlji, ali sasvim je izvjesno da je u ovom trenutku u Hrvatskoj, ako se izumu poslovi koje zbog korone obavljaju Božinović, Beroš, Capak i Markotićka, najteži posao onaj predsjednika SDP-a. Taj koji to postane, a čini se da će to biti Puljanin Peđa Grbin, od raspale družine bez kursa i kormila imat će zadatak napraviti respektabilnu oporbu koja će jednom, nekad, biti sposobna pobijediti HDZ. Sreća pa je Grbin velik čovjek.
Mnogi kažu da je problem SDP-a što nije dovoljno lijevo. Predbacuju vodećoj hrvatskoj stranci na tom spektru da je postala "neoliberalna", što je dežurni pojam koji se koristi na hrvatskoj ljevici kad se nekoga želi umlatiti ideološkom palicom. Etiketa "neoliberalan" postala je za te svrhe popularna gotovo kao i "fašist", premda malo tko zna što uopće "neoliberalan" znači. Sugerira se valjda da bi SDP trebao povesti radništvo u boj, organizirati prosvjede na Jelačićevom trgu svaki drugi vikend, kuhati grah, pjevati Internacionalu i podići plaće u javnom sektoru još barem 300 posto. No glavni problem SDP-a nije taj što nije dovoljno lijevo, jer su i ovi izbori pokazali da krajnja ljevica, pa čak i kad se maskira simpatičnim licem Tomislava Tomaševića, može uzeti maksimalno 10-ak mandata. Glavni problem SDP-a su ljudi, odnosno neljudi, poput gradonačelnika Rijeke Vojka Obersnela.
Ne seri!
Bio netko lijevo ili desno, svejedno, ono što građani u politici honoriraju su ekonomski napredak i pristojno ponašanje. Obersnel grubo pada na oba fronta. Samo su građani Rijeke, tradicionalno ludo zaljubljeni u SDP, zaslužni što taj lik i dalje politički postoji, premda je izvjesno da i njemu dolazi kraj.
Ovih dana čitamo i gledamo kako Obersnel na sjednici Gradskog vijeća Grada Rijeke žestoko galami na nezavisnu vijećnicu, bivšu HDZ-ovku Ivonu Milinović, zato što je izrekla notornu činjenicu da su silni novci za svečanost otvaranja Europske prijestolnice kulture isplaćeni suprugu zaposlenice Gradske uprave. Obersnel se na te njezine riječi toliko uspjenio i pogubio da je sasvim izvjesno kako je Milinović ubola pravu metu. Rekao joj je da "ne sere", da je "alapača" i da laže, i onda u svom bahatom stilu, iz sve snage urlao da njega nitko ne može potjerati iz dvorane. Da se neki desničarski načelnik ovako ponaša, prodavači tastatura trljali bi ruke jer bi sveudilj Hrvatske zapjenjeni pro-left kolumnisti toliko žestoko kucali komentare da bi polomili tipkovnice. Ali ovako, kad to dolazi od esdepeja, nigdje ni retka. Čak ni iz same stranke, koja je negdje između rasula i hibernacije, nema nikakve reakcije. Nitko ništa ne komentira, ali malo tko će za njih više i glasati. To je uostalom pokazao poražavajući rezultat Vojka Obersnela na minulim parlamentarnim izborima.
Jer naime, SDP je nekad bio sinonim za normalnu Hrvatsku. To je i bila parola Zorana Milanovića s kojom je, usprkos prognozama da nema šanse, pobijedio na izborima za predsjednika. Ponašanje poput ovoga koje pokazuje Vojko Obersnel i izostanak stranačke osude takvog ponašanja nisu dokaz da je SDP postao neoliberalan, nego nenormalan.
Rijeka i Damask
Negdje oko konca svoje višeminutne stand-up komedije čovjek koji vodi Rijeku već 20 godina i koji je od nje napravio grad iz kojeg bježi najviše ljudi nakon Damaska, rekao je da se njega može zvati i "drug Obersnel". Čak ni u stanju bunila gradonačelnik Rijeke nije zaboravio da su glavni razlozi zbog kojih vlada gradom dva desetljeća puka ideologija i zastrašivanje građana desničarskim babarogama. Pred same izbore u Rijeci je održan "Hod za život" nakon kojeg je Obersnel rekao da Riječani i Riječanke u ogromnoj većini ne zastupaju stavove i ideje koje je iz Rijeke odaslala organizatorica ovog hoda. "Njene su izjave sramotne, bezosjećajne i ne pripadaju ni Rijeci ni riječkom identitetu", rekao je Obersnel. Dva tjedna kasnije saznali smo da riječkom identitetu pripadaju sranja i alapače.
Ali Obersnelu su ideološke doskočice idealan zaklon od poraznih ekonomskih pokazatelja po kojima je Rijeka od najrazvijenijeg grada u zemlji postala jedan od najzapuštenijih. Upravo je Rijeka, jedini grad kojim SDP vlada svih 30 godina hrvatske samostalnosti, zorni pokazatelj što ta stranka zna i može, odnosno ne zna i ne može.
Ako usporedimo Rijeku s Pulom, uz sve mane koje i taj grad ima, možemo zaključiti samo da je Boris Miletić za Vojka Obersnela raketa. I ponašanjem, jer primitivne ispade poput Obersnelovih kod Miletića je teško i zamisliti, ali još važnije, rezultatima. Isti dan kad je Obersnel divljao po sjednici Gradskog vijeća Miletić je najavio izgradnju marine, obale i putničkog terminala u Pulskom zaljevu. Istovremeno, Obersnel se može pohvaliti nadstrešnicom na autobusnom kolodvoru i novom bolnicom koju mu gradi HDZ. Dok je Rijeka minulih godina izgubila desetke tisuća stanovnika, Pula je ostala na istom broju ili se taj broj čak i povećao.
Zbog svega toga je simbolično da novi predsjednik SDP-a neće doći iz Rijeke, kao najvećeg uporišta te stranke, već (vjerojatno) iz Pule. Ako doista želi skinuti stranku s respiratora, Grbin je kadrovski ne smije samo pročistiti, već dezinificirati. I staviti masku da ne udahne sve ono što će pritom izaći van.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
