Tomislav Tomašević i Peđa Grbin
Ima li kraja nerazumijevanju među političkom opozicijom u Hrvata? Najnovija saga u bajci o zelekonosima iz platforme Možemo! i crvenobradima iz SDP-a pokazuje da su junaci iz romana J. R. R. Tolkiena banalni prema Tomislavu Tomaševiću, Peđi Grbinu, Radi Borić i Jošku Klisoviću, koji su osjetljiviji od vilenjaka, snažniji od patuljaka i mudriji od samog Gandalfa. Ispričavamo se ako ne poznajete Tolkienovu mitologiju mašte, ali informacije koje mediji objavljuju o razgovorima i (ne)sporazumima između dvije najsnažnije opozicijske stranke lijevog ili socijaldemokratskog usmjerenja mogu se objasniti samo kao fantastika za odrasle čitatelje.
Stranka Zagreb je naš! - u čijem je vodstvu donedavno bio gradonačelnik Zagreba Tomislav Tomašević - ima najviše fotelja u gradskoj skupštini takozvane metropole - ali im za vlast treba SDP, što bivšem diplomatu Jošku Klisoviću, vijećniku iz SDP-a i skupštinskom predsjedniku - donosi 19 tisuća kuna mjesečne plaće. Doduše, stranka Zagreb je naš! kao dio platforme Možemo! do prije nekoliko mjeseci bila je u formalnoj koaliciji sa SDP-om, koja je raskinuta kada su iz partije izbacili dr. Viktora Gotovca, predsjednika zagrebačke organizacije te za v.d.-a postavili epidemiologa Branka Kolarića, koji je odmah i profesionalno napredovao.
Trenutačno, ta koalicija ne postoji - ali uskoro će se stranka Zagreb je naš! ujediniti sa strankom Možemo - koja će i nadalje s, primjerice, Novom ljevicom i ORaH-om, činiti političku platformu Možemo! - pa će se onda opet dogovoriti gradska zagrebačka koalicija sa SDP-om. Kao pravi ilegalci, vijećnici i službenici stranke Zagreb je naš! održali su skupštinu u privatnom stanu te su o tome transparentno obavijestili javnost nakon deset dana.
Sve to je, naprosto, fantastična ekvilibristika, ali ni to nije sve. Nakon zagrebačkog ujedinjenja, slijedi slaganje nacionalne predizborne koalicije SDP-a i stranke/platforme Možemo!, što navodno priželjkuju i Grbin i Tomašević. U Zagrebu se SDP i Tomaševićeva stranka, jedna od dvije ili obje, ne mogu dogovoriti o tome u kojim će se gradskim četvrtima napraviti dječja igrališta. Na nacionalnoj razini, u SDP-u žele da se do početka travnja složi koalicija koja bi obuhvaćala posthadezeovsku strategiju razvitka Hrvatske. I da se dogovori kandidat za premijera - Peđa Grbin s rejtingom od 1,2 posto ili netko još popularniji.
U sklopu te političke fantastike, zasnovane na zamisli da 13 posto rejtinga SDP-a i deset posto rejtinga Možemo! (nakon njihovih spajanja i ujedinjavanja s drugim lijevim strankama) može nadmašiti HDZ-ovih 27-30 posto rejtinga, nova koalicija uz program treba i prikladno ime. Da ih svaki birač razumije.
Ako je Zoran Milanović pobijedio s Kukuriku koalicijom, zašto se Tomašević - Grbin koalicija ne bi nazvala aprili-li koalicija? Posebno ako je doista sklope do 1. travnja. Obećanja biračima sigurno će se poklapati s tim geslom, a i sami kandidati mogli bi biti veći obećankovići od onih iz šatora Andreja Plenkovića.
Politička fantastika, koja se iz Zagreba širi Hrvatskom, nije nezanimljiva. Jedino je većina birača ne može pročitati.