Hrvatska je država golemih suprotnosti. Nevjerojatno koliko ljudi oko nas mogu biti empatični, velikodušni i dobri, a opet tako odvratni, pokvareni i bahati. Gotovo je čudesno kako se na dnevnoj razini sukobljavaju dvije suprostavljene Hrvatske. U jednom danu proteklog tjedna, kao predstavnik one lošije koja na životnoj vagi stalno preteže na svoju stranu, bivši premijer Ivo Sanader osuđen je na 6-godišnju zatvorsku kaznu zbog kriminala. Državnik u zatvoru jedna je od najvećih i civilizacijskih sramota za narod koji je takav čovjek predstavljao. Istodobno dok je Sanader iz vile u Kozarčevoj, za koju nikada nije dokazao da ju je stekao poštenim radom, ulazio u policijsko vozilo, teško bolesna Mila Rončević, za koju smo solidarno i sa suzama u očima prikupili nevjerojatnih 35 milijuna kuna, otišla je u SAD. Tamo će se njeno nejako tijelo boriti za život kojeg smrt opasno prestiže. Za Milu ćemo strepiti do zadnjeg trenutka i željeti tom slatkom biću da pobijedi prokletu bolest u sebi.

Kroz svo to vrijeme s gnušanjem ćemo raspravljati o Sanaderu. Kao teme razgovora malo ljupko biće i korumpirani političar stalno će se izmjenjivati. Ne može ih se, kao dva najekstremnija antipoda, nikada i nikako zaboraviti. Na nekoj simboličnoj razini bivši premijer uzeo je djeci kojoj je to bilo potrebno novac za liječenje. Tko zna koliko je sudbina bespomoćnih mališana povezanih s teškim bolestima moglo imati sretniji epilog od tragičnog da je u državnoj kasi ostao novac koji je slatkorječivi Ivo potrošio na svoj hedonizam. Tom zatvoreniku ćeliju treba sa svih strana, tako da joj taj grješnik struktura bez grižnje savjesti pogled ne može izbjeći, oblijepiti fotografijom Mile čiji je pogled ponosan, slavi život i prkosi smrti.

Mila i Sanader dvije su Hrvatske: naivne i nevine te bolesno spletkaroške. Kad bi imao osobni integritet, Sanader bi onako muški priznao dokazanu krivnju, a ne plačljivo lamentirao o presudi koju su mediji saznali prije njega. Milijune otuđenih kuna uplatio bi u fond za liječenje teško bolesne djece. On dobro zna što je sve radio i kako se obogatio dok je bio na vlasti. Da ima samo mrvicu časti, počinio bi seppuku, ritualno samoubojstvo u Europi poznato kao harakiri kojim su si samuraji oduzimali život. Samuraji su činili seppuku kad bi izgubili čast. OK, nitko nema pravo zazivati nečije samoubojstvo, ali da se obeščašćeni Sanader i sam mora kazniti tako što će vratiti oteto, e tu nema spora.

Dok je taj čovjek vrijedan prezira jer je osramotio cijelu državu, na spomen jedne druge osobe, doktorice Jelene Roganović iz dječje bolnice Kantrida koja je liječila malu Milu i koja se svaki dan bori za život djece kojoj smrt ne kuca na vrata, već je ušla u njeno predsoblje, samo se naježiš. Koliko je pokvarenosti, narcisoidnosti i egoizma u doktora Sanadera, toliko je jednostavnosti, dobrote i ljudskosti u doktorice Roganović. Dvoje doktora, jedan đavolji i jedan anđel, jedan bez dostojanstva, a drugi humanist par excellence. Onoga dana kad odemo s ovog svijeta, iza nas ostaju djela. Nešto po čemu ćemo biti zapamćeni. Neki po dobru, neki po zlu.

Jednom, ne tako daleko ispred nas, u nekoj novoj hrvatskoj eniklopediji pojavit će se termin "Mila Rončević". Uz nju će stajati opis: mala, požrtvovna djevojčica koja je uz pomoć svojih sugrađana pobijedila tešku i smrtonosnu bolest. I da, doživjet će Mila stotu, usprkos i u prkos Sanaderu. A uz termin "Ivo Sanader" pisat će: čovjek koji je čineći razna kaznena djela zloupotrijebio premijersku funkciju i povjerenje građana zbog čega je osuđen na višegodišnju zatvorsku kaznu. Uz ime doktorice Jelene Roganović pisat će: cijelu sebe nesebično je dala djeci spašavajući njihove živote ili ih blago pripremala za konačno opraštanje sve do mjesta gdje ćemo svi jednom doći.

I sad se ti ne prisjeti strašne i ubojite "Opomene" Antuna Branka Šimića.

"Čovječe, pazi da ne ideš malen ispod zvijezda!/Pusti da cijelog tebe prođe blaga svjetlost zvijezda!/Da ni za čim ne žališ kad se budeš zadnjim pogledima rastajo od zvijezda!/Na svom koncu mjesto u prah prijeđi sav u zvijezde!"

Ova je pjesma nadahnuće. Težnja visokim ciljevima. Mila i dr. Jelena Roganović u tome su uspjeli, a ti Ivo, uči, uči, imaš dovoljno vremena…

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast