"Kuc kuc! Ja sam iz IDS-a! U Vodnjanu sam ostala bez posla jer su na vlast došli neki zli ljudi. Edi Pastrovicchio i kumpanija bella. Oni sad guraju svoje, isto kao što smo i mi radili. Srića i Bog da sam našoj stranci oduvijek bila lojalna. U tajništvu su mi dali samo vašu adresu. Rekli su da se javim, da ćete se vi pobrinuti za mene. I evo me. Tu sam. Čekam! Spremna, za naš istarski dom… Za dom, spremna!".

Dok je pričala, prvotna neugoda je nestajala. Svake sekunde bila je spokojnija. Znala je da radi pravu stvar. IDS je stranka, pokret, sekta, privilegija, pravo i obveza. Žrtvovanje, ako treba. Ali i spašavanje, kad zagusti.

"Gospođo, kako ono rekoste ime? Maura? Ah da, Maura Drandić Pauro", uzvratio joj je muškarac s druge strane stola.

"Izvinite gospodine… Kako je ono vama ime… Nisam zapamtila."

"Gospođo Maura, moje ime je tajna. Ako vas baš zanima, u jebenom Glasu Istre me često prozivaju. Ti kreteni. Ovo, ono… Nikad im ne paše. Uguglajte me pa ćete saznati moje ime." Ona ga sad u čudu gleda. Nešto joj nije jasno, što ovaj trabunja. Što da ugugla? Koga?

"Gospodine - kako god da se zovete - ja nisam Maura, ja sam Moira."

"Ček', ček', samo da vidim… Maura! Mira! Moira! Ne, ne, da, da, da! Moira! Imam vas na popisu. Opa, high priority! Kao u filmu, najviši prioritet! Vi ste, gospođo, naša. Nema problema, LAG je tu za vas. Mi smo produžena ruka stranke. Tuđe ljude nećemo, a na svoje ne damo." Čovjek nasuprot nje zvučao je moćno, uvjerljivo, revolucionarno i nadahnuto. Ispod stola izvukao je bocu domaće rakije.

"More bićerin", upitao je. Klimnula je glavom. Srknuli su, u trenu. Žarilo joj je utrobu. Preplavio ju je osjećaj zadovoljstva.

"Draga Maura, dok je IDS-a, bit će i nas."

"Nisam Maura, Moira mi je ime." Pogledao ju je krajnje prijekorno. "Ma ni važno, samo da si naša, iz IDS-a! Ala šu, zakantaj jenu po domaću, da vidin si naša eli ne."

Krenula je… "Samo anđeli znaju…". On se, međutim, uzvrpoljio.

"Ne ne, to ne, to je pjevao onaj izdajnik Delbianco!". Utihnula je. Bićerin, da joj je samo još jedan bićerin! Pročitao joj je misli. Sasula ga je u sebe.

"Ponedjeljak ujutro. Dođite u 11.00. Kad se naspavate, u gradu popijte kavicu i polako put pod noge. Nema žurbe. Mi to ovdje tako…"

Nije ovo čak ni zamišljeni razgovor. Tako to ponekad ide kad IDS zbrinjava svoje. Dolaskom na vlast nezavisnog Edija Pastrovicchia u Vodnjanu nastupila je bežanija. Moira Drandić Pauro (IDS) je otišla ili je morala otići. Otišao je i dotadašnji dogradonačelnik Enea Codacci, isto IDS-ovac. U zadnji čas kao spas za oboje se pojavio LAG Južna Istra, lokalna akcijska grupa čiji su osnivači 12 istarskih gradova i općina. U dvije, tri riječi, prema dosadašnjoj praksi tu se zbrinjavaju IDS-ovi kadrovi koji nakon smjena vlasti otpadaju iz gradskih i općinskih uprava. Bljutavo i iritantno. I onda se pitaju zašto su izgubili izbore. Nažalost ni novi, gotovo svugdje gdje su došli na vlast, nisu ništa bolji. Svi su oni isti.