Turizam je neuništiv. Taman kad pomislite da je završio na respiratorima, niotkud čitav tucet vijesti demantira vaše zle slutnje. Evo nekoliko takvih, friških: "Istra je najpopularnija regija za njemačke automobiliste i autokampiste", "Hvar uvršten u top pet najboljih europskih otoka", "Nautika iznimno otporna na covid i ima dobre rezultate". Ne posustaje koronavirus, ne posustaje, bogami, ni turizam.

Unatoč najcrnijim najavama ovogodišnji turizam premašio je svačija očekivanja. Bilo ga je, istina, manje, ali daleko od toga je izostao. Statistika kaže da je u Hrvatskoj dosegao otprilike 60 posto lanjskih brojki. U Istri, razumije se, nešto malo više. Niti su, dakle, duž obale nestale gungule u starogradskim jezgrama, niti su iščezle kolone na granicama. Štoviše, štandovi s plastičnim kineskim suvenirima nastavili su - od Pule do Dubrovnika - nagrđivati estetiku antičke arhitekture. Turisti su i ove godine tvrdoglavo ostavljali ručnike i ležaljke preko noći da im na plažama čuvaju najbolje pozicije. Restorani su pržili bečke šnicle, konobari su konobarili, čistačice su čistile. Sve je, međutim, izgledalo puno podnošljivije, prirodnije i komotnije.

Iako je po svim prognozama trebao, turizam nije utihnuo, samo se, dakle, stišao za nekoliko oktava. Taman toliko da se uvidi očigledno - 40 posto manje turizma možebitno je idealna mjera snošljivosti getoiziranih lokalaca prema gostima, izdržljivosti gradskih infrastruktura i otpornosti devastiranog okoliša. Ako je dosadašnji neumoljivi "turizam obaranja rekorda" poticao i njegovao, pogotovo u Istri, jalovu intelektualnu klimu, crpio snagu na razvalinama propale industrije i zaboravljenog poljodjelstva, razvijao se isključivo na bjesomučnoj betonizaciji i preobrazbi svakog raspoloživog četvornog metra u nepresušno apartmansko i hotelsko financijsko vrelo, onda 40 posto manje gostiju zvuči kao realan, zlatni omjer održivosti i kvalitete.

Netko će, nameće se, u tom humanijem turizmu morati odustati od, primjerice, zarade na (vratimo se nekoliko godina unatrag) takozvanom plitvičkom hamburgeru i točenim pivima cjenovno skupljim od prosječne večere u nekoliko sljedova. Da bi turizam prestao probijati plafon vlastite halapljivosti, stat će se s pogodovanjem investitorima, neće se prenamijeniti još jedno zemljište 30 metara od mora za gradnju još jednog u nizu Diamond all inclusive Premimum Spa Five Stars resorta.

Korona je, na teži način, ali tako to i inače biva s ljudskom glupošću i proždrljivošću, pokazala da turistički rast, kao i sve na ovome svijetu, ima svoj kraj. Jučer je to počelo s jeftinim aranžmanima u Turskoj, sada je to korona, sutra će biti nekakva ekološka katastrofa. Zato treba, itekako treba, naučiti živjeti s nekoliko posto manje turizma. Nekoliko posto manjeg, ali kvalitetnijeg, istančanijeg i, u konačnici, dugoročnijeg.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast