Oporbeno napuštanje prošlotjedne sjednice Gradskog vijeća Pule zbog izostanka prave rasprave o Kaštijunu efektan je potez kojim se demonstrira njeno neslaganje s vladajućom politikom koja pak koristi svoju većinu za izbjegavanje rasprave o problematičnoj temi. I jedni i drugi, i prvi čovjek Pule Boris Miletić i s druge strane njegovi oponenti vukli su legitimne poteze. Ali rezultata nema, a politička pat pozicija blokira traženje rješenja

U kriznim vremenima kad je ugrožena opstojnost države politika poseže za ad hoc rješenjima poput formiranja, u hrvatskom slučaju početkom 90-ih, Vlade nacionalnog jedinstva. U njoj nije bilo važno tko je iz koje stranke. Formirala se pod vodstvom HDZ-ovca Franje Gregurića te uz suradnju i sudjelovanje predstavnika svih parlamentarnih stranaka i stručnjaka. Krizne situacije poput one u kojoj je Hrvatska tada bila zahtijevaju kratka, brza, odlučna i provediva rješenja. Kako bi se Hrvatska što efikasnije suprotstavila agresoru te postavila platformu za normalno političko, gospodarsko i društveno funkcioniranje ujedinile su se ljevica i desnica.

Vlada nacionalnog jedinstva bila je izraz tog zajedništva. Viši državni interes je u jednom vremenskom razdoblju nadvladao goleme i suštinski nepremostive ideološke razlike. Rezultat nije izostao - Vlada nacionalnog jedinstva postigla je uglavnom sve ono što je bilo zamišljeno i potom je raspuštena. Svaka se stranka vratila svojoj političkoj bazi, ljevica je nastavila bespoštedno udarati po desnici koja joj nije ostajala dužnom. I obratno, naravno. Parlamentarizam je zaživio u punom smislu, a nadvikivanje se vratilo u saborske klupe. To je suština demokracije, višestranačja i odgovornog ponašanja političara koje će ekstremne okolnosti, ako je u njima dovoljno mudrosti i prepoznavanja ozbiljnosti neke kritične situacije, privremeno ujediniti.

Političko ujedinjenje

Vlade nacionalnog jedinstva se formiraju u izvanrednim situacijama, za državu je to rat ili velika ekonomska kriza, a za lokalnu zajednicu, po njenim kriterijima velik, složen i zahtjevan problem koji se neodgodivo mora razriješiti. Na određeni način, Istri je upravo to sada potrebno – jedna varijacija Vlade nacionalnog jedinstva. Treba joj političko ujedinjenje. Dogovor. Kompromisi. Suradnja. Razlog ujedinjavanja je širi društveni interes koji je ugrožen pred notornim Kaštijunom.

Problematični Županijski centar za gospodarenje otpadom kritična je ekološka točka koja je ujedno i moguća točka političkog i sveistarskog okupljanja. Oko te teme sve je jasnije kako je i u Puli i u Istri nužan, i po svaku cijenu potreban, konsenzus vladajućih i opozicije. Kaštijun se, srećom je to samo trenutno, od tvornice ponosa pretvorio u kuću srama. No, nije taj problem pao s neba kao prijeteći meteor koji bez najave leti prema zemlji. Kaštijun je država Istri nametnula kao obavezu, a ne kao opciju. Država je nametnula lošu tehnologiju i spornog izvođača te sada navodno ne želi aktivaciju jamstava i 16 milijuna kuna kojima bi se sustav nadogradio i riješili svi nedostaci Kaštijuna. Kontinuirano ignoriran te razvučen između nesporne odgovornosti državne i ograničene lokalne politike bilo je samo pitanje trenutka kad će slučaj Kaštijun opasno eskalirati. I to se, tako očekivano, dogodilo.

Neopisiv smrad s tog smetlišta i tisuće bala SRF-a, nedovoljno razvrstavanje otpada i stupidno bacanje ostataka hrane u kontejnere čime se poništava sve što je dobro napravljeno, velika su antipropaganda turističkoj Puli, Medulinu i Istri te još veća nelagoda ljudima koji žive oko centra. Problemi oko ovog odlagališta otpada postoje i rješivi su, ali u ozračju političkog povjerenja, a ne podmetanja. Bilo bi nepošteno ne priznati da je Istra s Kaštijunom, bez obzira na trenutnu kriznu situaciju, kao i u mnogim drugim aspektima otišla korak ispred i dalje od ostatka Hrvatske. Prije točno 15 godina Europska komisija u prijavi Hrvatske za članstvo u Europskoj uniji dala je svoje mišljenje: "Gospodarenje otpadom najveći je pojedinačni problem zaštite okoliša u Republici Hrvatskoj. Zakonodavni okvir RH potrebno je uskladiti sa zahtjevima i standardima Europske unije".

Dok je ostatak Hrvatske spavao tvrdim zimskim snom koji se produžio na preko 5.000 dana od davanja tog mišljenja, nakon kojeg se s druge strane tunela Učka ništa nije dogodilo, lokalna je vlast u Istri, kao jedina u RH uz onu u Primorsko-goranskoj županiji, pod vodstvom IDS-a prionula poslu. Kakav god bio, Kaštijun je formiran, sa svim svojim prednostima i slabostima. Problematičan, iritantan, ali potreban, nametnut te, realno, iznimno važan za očuvanje okoliša najturističkije i najnaprednije regije u Hrvatskoj. I to je Kaštijun. Njime se osim zbrinjavanja otpada čuva okoliš. Čuvanjem okoliša direktno se štiti Istra i brane interesi njenih ekološki osviještenih građana. Ekologija je u svijetu pitanje broj dva. Broj jedan je industrija. Iako suštinski, koncepcijski i sadržajno konfrontirani, jedan i dva morat će zajedno, ruku pod ruku, jer će u protivnom svijet dovesti do ruba samouništenja.

Zvono za uzbunu

Ekološko zvono uzbune zvoni na cijelom planetu. Ukoliko se ključni igrači u poretku svjetske moći ne trgnu, stanovništvo će svojom neodgovornošću pojesti samo sebe. Situacija je krizna i zahtijeva postavljanje temelja suradnje. Interesi su različiti i suprotstavljeni. Na jednoj strani je ekološki osviješteni dio populacije nasuprot kojem su profitom pogonjeni industrijalci. Srećom u Istri takvih sukoba i suprotnosti nema, no više nema vremena ni za politička prepucavanja, nadmudrivanja i prozivanja oko Kaštijuna.

Oporbeno napuštanje prošlotjedne sjednice Gradskog vijeća Pule zbog izostanka prave rasprave o Kaštijunu efektan je potez kojim se demonstrira njeno neslaganje s vladajućom politikom koja pak koristi svoju većinu za izbjegavanje rasprave o problematičnoj temi. I jedni i drugi, i prvi čovjek Pule Boris Miletić i s druge strane njegovi oponenti vukli su legitimne poteze. Ali rezultata nema, a politička pat pozicija blokira traženje rješenja. Upravo zato situacija s Kaštijunom idealna je za sveistarski politički konsenzus, privremeno zakopavanje ratnih sjekira IDS-a, koji tolerirajući drugačija mišljenja mora pokazati veličinu, te opozicije koja mora biti kreativna, konstruktivna i mudra.

Neizostavan sudionik priče oko Kaštijuna koji mora spajati, a ne razdvajati političke aktere, osim našeg lista kao ključnog medija za formiranje javnog mnijenja, svakako je i Zelena Istra koja sa znanjem pokupljenim na brojnim ekološkim radionicama održavanim po cijelom svijetu mora sugerirati realna i provediva rješenja. To je taj sveistarski konsenzus s Kaštijunom kao točkom okupljanja. Logični vođa priče mora biti Boris Miletić:u njegovim je rukama realna moć, u glavi odlučnost, u odluci mudrost. On bi trebao stvoriti atmosferu nadstranačkog zajedništva jer će jedino tako Kaštijun pasti! Kao što je pred ljudskom voljom i konsenzusom stanovnika na jednom hrvatskom otoku pala i kapitulirala plastika za jednokratnu upotrebu!

Da se zajednički kroz ekologiju može djelovati ako se to stvarno želi i ako se politički ego može kontrolirati kad su u pitanju viši interesi dokaz je mali otok Zlarin. Mladi entuzijasti iz područja zaštite okoliša okupili su lokalnu zajednicu u projektu „Odmorite se od plastike“. Vizijom i dogovorom eliminirali su s otoka plastiku za jednokratnu upotrebu. Svi stanovnici otoka odrekli su se tog karcinoma okoliša. S opravdanim ponosom o Zlarinu je na godišnjem zasjedanju Opće skupštine Ujedinjenih naroda govorila i hrvatska predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović. Građani Istre i Pule imaju se pravo nadati i opravdano mogu očekivati da će im uskoro gradonačelnik Pule i predsjednik IDS-a Boris Miletić poručiti – "zajednički ćemo riješiti Kaštijun, to nije političko, nego egzistencijalno pitanje". Rješenje je nadomak ruke koju samo treba ispružiti u pravom smjeru – dogovora i suradnje.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast