Samo je na prvi pogled nejasno zbog čega međunarodna zajednica tako olako prelazi preko onog što se događa u Crnoj Gori. Što je počelo puno prije ove Rezolucije o Jasenovcu koja je, iako naravno krajnje problematična, relativno nevažna u odnosu na puno važnijih stvari koje se polako valjaju u našem južnom susjedstvu.

Svakom je, naime, jasno da unazad godinu dana Beograd ima utjecaj u Podgorici kakvog je zadnji puta imao na samom kraju osamdesetih i početku devedesetih. Tada je takozvana antibirokratska revolucija, odnosno puno točnije državni udar organiziran iz Beograda, zbrisala s čela Crne Gore titoističko i federalističko komunističko vodstvo i na njegovo mjesto instalirala Miloševićeve komanadose Momira Bulatovića i Milu Đukanovića.

Dva oka u jednoj glavi, glasio je tada uveden slogan koji je trebao naglasiti "jedinstvo dvije srpske države". Takvo je stanje trajalo sve tamo do početka dvijetisućitih kada pod utjecajem zapada Đukanović prvo izmiče Crnu Goru iz srpskog zagrljaja, a potom je vodi do pune samostalnosti.

Kada je na referendumu izglasana samostalnost službeni je Beograd bio blago rečeno šokiran. Očekivali su da će referendum sigurno pasti. Koliko je to bilo šokantno iskustvo, u jednom od intervjua opisao je tadašnji srpski predsjednik Boris Tadić. On je te večeri, nakon što je proglašeno da je referendum uspio, susreo tadašnjeg srpskog premijera Vojislava Koštunicu koji je izgledao "kao da ga je voz udario".

I takva je situacija potrajala sljedećih petnaestak godina. Dok se nije dogodilo ono što je bilo relativno lako predvidljivo. Kombinacija akcija koje je konstantno poduzimala Srpska pravoslavna crkva, aktivnosti prosrpskih stranaka pomaganih iz Beograda, zamorenosti birača dugotrajnom vlašću Đukanovića i njenim korupcionaškim akrobacijama - sve je to dovelo do promjene vlasti u Crnoj Gori. A u tako duboko podijeljenoj zemlji to znači da bi i ona sama mogla doći u pitanje. I baš se to sada događa.

Đukanović je propustio jedinstvenu priliku da na stranu crnogorske suverenosti privuče dodatni dio stanovništva i tako prosrpske opcije svede na neznatnu manjinu. Sada je situacija otprilike fifti-fifti, s tendencijom da se ravnoteža po prvi puta nakon trideset godina preokrene u korist političkih opcija koje zagovaraju povratak Crne Gore pod krilo Beograda. Još ako se zaista donese Zakon o državljanstvu koji bi omogućio da velik broj građana Srbije podrijetlom iz Crne Gore dobije i njeno državljanstvo, onda će situacija biti manje više riješena.

Hrvatska će na svojoj južnoj granici dobiti neugodnog susjeda koji će za Aleksandra Vučića odrađivati stvari s kojima on neće željeti prljati ruke. Kao što je slučaj s ovom Rezolucijom o Jasenovcu.

Službeni Zagreb bi trebao shvatiti da je takav potez, a bit će ih sigurno još, samo simptom, a da je sama bolest puno opasnija. Situacija s tom nesretnom Deklaracijom je potpuno nevažan skandal. Jer stvar je u tome da se stvari u Jugoistočnoj Europi počinju mijenjati. Odnosi ustanovljeni prije dvadesetak godina polako prestaju vrijediti. Nemoguće je da međunarodna zajednica nije primijetila u kojem smjeru ide razvoj događaja u Crnoj Gori. Ali nije makla praktički ni malim prstom da se to spriječi. Što bi prevedeno moglo i značiti da skoro da i nema ništa protiv toga.

Mogu se neki hrvatski političari nastaviti s visoka odnositi prema Srbiji kao da dolaze iz Švedske, a ne s Balkana, ali ako se to dogodi to će značiti da ili ne razumiju ili ne žele razumjeti kako se stvari počinju mijenjati u Jugoistočnoj Europi. Sviđao nam se ili ne, Vučić je relevantan faktor nas Zapadnom Balkanu. I nije nikakav bedak kakvim ga prikazuju prozapadni srpski mediji. Za neke svoje poteze očito ima i prešutnu suglasnost nekih relevantnih zemalja. Naravno, situacija je promjenjiva i puno će ovisiti o ishodu rata u Ukrajini.

Pantovčak i Markov trg trebaju imati zajedničku politiku prema jugoistoku. To je samo prvi korak. Ona mora biti aktivna i mora odgovarati na najnoviji razvoj događaja. To ne mora značiti zatezanje odnosa s Beogradom. Dapače. A ovo s Rezolucijom usvojenom prošlog tjedna samo je jedan tipičan balkanski politički teatar. Puno se važnije stvari u događaju.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast