Robert Frank
Katran i perje! Dakle, poliju te toplim katranom pa na to bace perje. Bog otac te od toga ne može očistiti, okaljan si do kraja života. Sve se slijepi u neprepoznatljivu bljuzgavu smjesu. Tako su još u srednjovjekovno doba, ali i na Divljem Zapadu, u vrijeme Doc Holidaya i Wyatta Earpa, kažnjavali glupane. Javnom sramotom. Vječnim podsjetnikom na vlastitu nekorektnost, nepoštenje i nepridržavanje pravila.
Taj katran i to perje zaslužio je Klaudio Vitasović. Gradonačelnik Vodnjana napravio je rijetko viđenu glupost. I nakon što mu je pulski odvjetnik Goran Pajić 2016. godine postao kum, Vodnjan je s njim, kao i desetljeće i pol prije toga, nastavio potpisivati sramotno visoke i profitabilne ugovore o pravnom zastupanju. Javno dostupan dokument iz 2016. jasno naznačuje kako je Grad Vodnjan za odvjetnički ured Pajić u 2017. predvidio 500 tisuća kuna!
Takve ugovore ne sklapaju ni gradovi s proračunima koji se mjere u stotinama milijuna kuna. Ovakvo privilegiranje kuma, koji je u balkanskoj tradiciji i poimanju života član najuže obitelji, nepotizam je par excellence. Gospon Vitasović nije odolio iskušenju. Uhvaćen je in flagranti. Sada je gradonačelnik bez legitimiteta, izgubio je vjerodostojnost i poštovanje. Vodnjanci će ga gledati s prezirom.
Za ovo što je napravio nema obrane, nema argumenta kojim će pobiti svu težinu i silu pogreške. Sve dobro što je u svojih 20 godina napravio, zagadio je i zacrnio. Kao kad u bocu bistre vode kapneš malo tinte. Čistoća naprosto ode k vragu. Odsad, s teškom hipotekom ove kum-kum afere koja nadjačava sve o njemu dosad objavljeno, Vitasović je politički mrtvac: danas hodajući, sutra puzajući, preksutra paraliziran.
Gotov je. Kum je kuma koštao glave. Više uopće nije pitanje može li se Vitasović kandidirati za gradonačelnika, a još manje s čijom podrškom. Poanta je da s ovim saznanjem on sutra mora otići u političku mirovinu. S teretom sukoba interesa koji ni zakonski nije bezazlena stvar.