PIŠE MIRJANA VERMEZOVIĆ IVANOVIĆ

Hlačice ili odijelo, pitanje je sad

Arhiva/Ilustracija

Arhiva/Ilustracija


Hlačice ili odijelo, upitala se ovih dana svekolika pulska javnost u povodu skorašnjeg postavljanja spomenika velikanu boksačkog sporta Mati Parlovu. Nakon što se komisija usuglasila da spomenik treba postaviti u Puli, na vidljivom mjestu, u centru grada, na Giardinima, prijepori su se javili oko toga treba li sportaš biti prikazan kao sportaš, u gaćama i rukavicama, u boksačkom gardu, ili njegovo predstavljanje ne bi trebalo biti eksplicitno.

Svi znaju tko je Mate Parlov, ustvrdio je Eros Čakić, akademski kipar i član komisije koja je odredila lokaciju spomenika. Jer Mate nije bio samo sportaš, nego i ljubitelj poezije koji je volio recitirati, družiti se s ljudima, a bio je i poduzetnik, vodio je čuveni kafić preko puta Korza u kojem se čuvaju brojne memorabilije iz njegove sportske karijere.

Zanimljivo je razmišljanje ugledne zagrebačke kiparice Marije Ujević Galetović, kojoj je povjerena izrada brončanog spomenika. U jednom dnevnom listu, u povodu nagrade za životno djelo koju joj je 2019. dodijelilo Hrvatsko društvo likovnih umjetnika, kazala je: "Sada radim skicu za spomenik Mate Parlovu koji su mi naručili iz grada Pule. Jako mi je teško, ruke moram dugo držati u zraku. Matu Parlova Puljani doživljavaju kao čovjeka, ne isključivo kao boksača.".

Kip ne smije biti doslovan?, upitao je novinar. "To je, naravno, najteže. Najlakše je kada napraviš pokret boksača i staviš mu rukavice. To nije problem. Oni su ga poznavali, ja ne. Stalno sam u dilemi. A najgore je kad je čovjek stalno u dilemi, nekad je najbolje slijediti onu prvu zamisao, kao i prvu ljubav. Svaki čovjek drži na specifičan način glavu, na specifičan način hoda. To puno određuje plastiku. Ne može biti Majka Božja, primjerice, u borbenom položaju", izjavila je umjetnica koja je Puli poklonila još jedan spomenik, posvećen Marku Maruliću.

Postavljen je u parku u blizini željezničkog kolodvora, u kojem je naknadno izgrađena fekalna stanica i tako zapriječila "pogled" ocu hrvatske književnosti. To joj je, izjavila je tada, jedan od najboljih spomenika, no jako je prljav. "Nitko ti ne kaže da lišće uništava spomenik, a ja nisam imala iskustva jer niti jedan kip koji sam radila nije bio ispod stabla. Dali su mi iz Pule da izaberem novu poziciju. Nisam još odabrala, moram malo dulje biti tamo."

Hlačice ili odijelo, pitanje je sad? Najlakše je navući hlačice i rukavice, nadovežimo se na kiparicu, kao na spomeniku Mati Parlovu u Fažani. Jedan komentator na društvenim mrežama prigovorio je, napisavši da čovjeka ne čini odijelo. Tom ga logikom, dakle, ne čine ni hlačice.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter