U svemiru postoji više konstanti, a neke od njih su brzina svjetlosti, gravitacija, masa elektrona, broj Pi i neshvaćanje krajnje ljevice kako nastaje novac. Da bi novca bilo, naime, potrebno ga je zaraditi, ali taj naoko vrlo jednostavan aksiom za neke je čudesno nedokučiv.

Na sjednici pulskog Vijeća minulog utorka došlo je do verbalnog okršaja između Sanje Radolović (SDP) i Dušice Radojčić (Možemo!). Njih dvije se očigledno ne trpe i zato svašta izgovaraju, ali se ne može zanijekati da je Sanja Radolović bila u pravu kada je rekla da možemovci nemaju pojma kako napuniti proračun. Tu negdje je i suštinska razlika između ljevice (SDP) i krajnje ljevice (Možemo!). Obična ljevica ipak čvrsto stoji nogama u ovom, a ne u paralelnom svemiru, u kojem obitava Možemo! i u kojem novac raste na stablu.

Proračuni gradova i općina u Hrvatskoj pune se prije svega od poreza na dohodak, komunalne naknade i komunalnog doprinosa. Sve ostalo je manje-više pomoć iz državnog proračuna ili Europske unije, koja može i ne mora stići. Ostaje još samo jedna bitna stavka, a to je prodaja imovine. Ako se novac ne zaradi, odnosno ne dobije na jedan od ovih šest načina - novca nema. Doista ne treba biti Tesla da bi se to shvatilo.

Ali čini se da možda i treba. Jer, kao što smo već konstatirali, ali ponovimo još jednom, neke političke opcije, a u pravilu su to one s krajnje ljevice, uporno odbijaju to shvatiti. Najbolji primjer je famozni hotel na Valkanama, koji je digao Pulu na noge. Možemo! se uporno protivi tom projektu iako on, osim što će revitalizirati taj zapušteni dio Lungomarea, donosi i očiglednu financijsku korist, i to kroz jedina tri modela punjenja proračuna koji su autentični, ili kako se to žargonom lokalnog samoupravljanja kaže - izvorni: porez na dohodak, komunalna naknada i komunalni doprinos.

Kada investitori u hotel kažu da će tamo otvoriti 150 radnih mjesta, to u prijevodu znači i 150 novih poreza na dohodak koji će se slijevati u gradski proračun konstantno, jednako kao i komunalna naknada, dok se komunalni doprinos plaća jednokratno, ali masno. S tim novcem, od tih poreza i tih naknada, Grad Pula može financirati sve ono za što se Možemo! zalaže, a to su zelene politike i površine, bolje raspolaganje otpadom i kružna ekonomija. Bez novca možemo kružiti samo kemijskom po papiru, bez centa u džepu.

Isto tako, tim istim novcem vozači Pulaprometa, odgojiteljice u vrtićima i glumci u kazalištu mogu dobiti veće plaće. Grad nam može izgledati bolje i uređenije, mogu se davati veće potpore za fasade, veće stipendije za studente i veće naknade za socijalno ugrožene. Samo ako imamo novca možemo nešto promijeniti, a novac možemo zaraditi samo otvaranjem radnih mjesta i nikako drugačije.

Zanimljiva je i u ovu se priču idealno uklapa činjenica da je možemovka Suzana Jašić, gradonačelnica Pazina, ovih dana počela prodavati gradsku imovinu jer joj nedostaje novca u proračunu. Dok je bila u oporbi, protestirala je protiv prodaje imovine, ali sada se morala spustiti iz paralelnog u ovaj realni svemir. Lijepo je biti idealist i skupljati jeftine poene pričama o "čuvanju obiteljskog srebra" i "zaštiti svakog stabla", ali u tome jednostavno nema matematike. To je očito shvatila i Jašićka, a shvatili su i možemovci u Zagrebu. Nadajmo se da će uskoro i ovi u Puli, koji su za sada epohalno tvrdoglavi.

Jedini ispravan način razvoja je suživot, pomirba biznisa i zelenih politika. Ako klatno ode na bilo koju od te dvije strane, ode sve dođavola. Valjda imamo dovoljno pameti da to shvatimo i prihvatimo.      

Povezane vijesti

• Zoričić ima pravo birati ljude, sve ostalo su formalnosti
• Zoričićev put u Istanbul i provincijske reakcije
• Peđa Grbin se posrao na socijaldemokraciju