Pismo

Gordana Čalić Šverko (Snimio Milivoj Mijošek)

Nemalo se iznenadila učiteljica razredne nastave u Lanišću, na krajnjem sjeveru Istre, kada su iz matične škole u Buzetu javili da joj je stigao paket iz Pule, na radnu, školsku adresu.

A u paketu pismo. Natipkano na pisaćoj mašini. Toplo. Srdačno. I poklon. Zbirka poezije autorice tih poticajnih redaka.

"Poštovana učiteljice Mrvoš! Pročitavši u Glasu Istre novinski članak o školi u Lanišću, o školi u 'bespuću istarskog krasa' te o malim učenicima škole, ne mogu, a ne reagirati na svoj način, nadajući se time malo im uljepšati školsku svakodnevnicu, ali i - vama: stoga vam šaljem svoju knjigu 'Iz moje brbljave škrinjice…', namijenjenu upravo djeci. Želja mi je da kroz stihove upoznate moj zavičaj i djelić ove naše lijepe Istre. Treba njegovati svoju baštinu. Ona je naše blago. Ugodu čitanja i veliki, veliki, veee…liki pozdrav malim učenicima i vama, želi Marija Družeta!"

Laniška učiteljica, malo je reći, bila je oduševljena. Pomalo šokirana. Pozitivno. Zbog takve reakcije na novinski članak. Zbog podrške njoj i njenoj maloj školi od svega pet đaka. Najmanjoj u Istri. Jedinoj na brdsko planinskim prostranstvima Ćićarije. Koja znači život prostoru na čijih 144 četvornih kilometara živi tek 329 stanovnika. U kombiniranom razrednom odjeljenju tri su razreda, prvi, drugi i treći, ukupno pet osnovaca. Na jesen će im se pridružiti još dva prvašića. Laniški osnovci vesele se novim prijateljima. U Lanišću su sretni što njihova škola ima perspektivu. Škola je to u kojoj mali Ćići u sklopu zavičajnih projekata produbljuju i stječu nova znanja o svom zavičaju, tradiciji i običajima. Garancija, kako to sama učiteljica Željana Mrvoš napominje, da mladi brinu o budućnosti svojih sela, ali i da su spremni čuvati svoju baštinu i sve dobro što su njihovi preci ostavili.

S druge strane, ovakva je reakcija Marije Družete, pjesnikinje koja od rana djetinjstva piše pjesme i prozu na čakavskom dijalektu i na standardnom književnom jeziku, pokazatelj da se i male, tople priče iz svakodnevnog života, poput ove o školi čiji se đaci doslovce mogu nabrojati na prste jedne ruke, ne moraju nužno vrednovati brojem "klikova" ili "lajkova" u online izdanju već i jednim jedinim, običnim, malim velikim - pismom