Virtualan blagdan

Iako su prošla vremena velikih domjenaka, karanfila za drugarice, prigodnih sindikalnih akcija i slavlja, dobar dio žena i dalje drži do obilježavanja Međunarodnog dana žena, ne zaboravljajući na značaj tog dana kroz povijest.

Istina, puno se toga promijenilo kroz godine, no s druge strane činjenice su dalje poražavajuće: žene slabije plaćene od muškaraca, premalo su prisutne u javnom životu i politici, ima premalo na raznoraznim listama. Iako imamo predsjednicu. Ženskog roda, što je ipak znakovito.

No, veća zastupljenost žena ostaje, kao i uvijek, samo na riječima i dobrim željama. I žene, uglavnom individualno, imaju "babinjak" u nekom kafiću ili restoranu. Velikih slavlja kao nekada više nema, tek neka sporadična manifestacija.

Ali zato nasilja nad ženama ima više nego ikada, hrabrih majki koje se bore za život svoje djece također sve više i više, nezaposlenih žena isto sve više. S druge strane, na nekim fakultetima broj studentica u odnosu na njihove kolege sve je veći, kao i broj diplomiranih, i to ne samo na "ženskim" studijama. Djevojaka sve više ima i na fakultetima koji su donedavno bili definirani isključivo kao muški, rade i poslove koji su bili smatrani muškima. I tu opet dolazi do stereotipa, podjele na muške i ženske poslove, na termin "nježan spol", od kojega se mnogima diže kosa.

U Italiji je Međunarodni dan žena bio u znaku generalnog štrajka svih vrsta prijevoza - autobusnog, taksi, željezničkog i zračnog, te štrajka u školama i odgojnim ustanovama, a sve da bi se ukazalo na porast nasilja nad ženama koje je poprimilo alarmantne oblike. Gotovo svakodnevno čitamo vijesti o stradavanju žena; o ženama koje su ubili, masakrirali njihovi muževi, partneri, o beskonačno dugim suđenjima počiniteljima tih nedjela, koji nerijetko ni ne bivaju (primjereno) sankcionirani.

Posebne želje i misli toga dana idu onim ženama koji se hrabro bore s bolestima, majkama i šarolikom spektru problema i obveza što to uključuje, od dječjih bolesti, brige za ocjene i (ne)polaganje) ispita djece, te onima koje su same, ali i za one koje su "druge" u životu, uz nadu da počnu sebe više cijeniti i voljeti i da budu sebi prve. Zanimljivo je i da među djevojkama, mlađim ženama ima onih koje žele obilježiti taj dan, koje se raduju cvijetu, iako se većina čestitki svodi na one virtualne, putem društvenih mreža. (I) osmi mart je postao virtualan blagdan.