Premijeri Golob i Plenković / Tihana Tomičić (Snimili Slavko Midzor Pixsell / Davor Kovačević Novi list)
Nekad davno, dok su granice između Slovenije i Hrvatske bile republičke, a ne državne, bolnica u Izoli bila je zdravstveni centar za dobar dio zapadne Istre. Onda su granice postale državne, a granice u glavama i mentalitetu tvrđe nego je trebalo, barem kad je ta zapadna linija razgraničenja i spajanja u pitanju.
U međuvremenu, Hrvatska je razvijala svoju opću bolnicu u Puli, koja danas ima i svoju nastavnu bazu i koja je znatno kadrovski i opremom ojačana u posljednjih nekoliko godina. Postala je snažan zdravstveni centar, kako i priliči jednoj jakoj regionalnoj bolnici. U međuvremenu, u vremenima Milanovićeve vlade nikako se sa Slovenijom nije uspijevao postići dogovor o toj međugraničnoj suradnji, iako je pregovora bilo dosta. Evo sada, nakon niza godina, dogovor je napokon postignut i onaj dio zapadne Istre čijim pacijentima i turističkim gostima kojima će bliže od Pule biti slovenska Izola, i ta će bolnica biti po potrebi dostupna za hitnoće. Velika je to stvar za Istru i njihove turiste, ali i za hrvatsku diplomaciju koja je u suradnji s novom slovenskom vlašću jučer došla do tog dogovora.
Golob je doduše već godinu dana slovenski predsjednik vlade, a s hrvatskim predsjednikom i premijerom tek je jučer u Zagrebu postigao ove dogovore. Ipak je trebala godina dana »tihe diplomacije« da se sve pripremi za potpis sporazuma, jednako kao što su dva premijera jučer postigla i razumijevanje o odnosu prema »vrućem« pitanju ilegalnih migracija sa istoka. S nezakonitim migracijama Slovenija i Hrvatska zajedno će se boriti i usklađeno djelovati, njihova je poruka. Obojica su naglasila kako je potrebno djelovati i izvan granica Schengena, uključujući usklađivanje viznih režima Srbije i BiH s EU-om, s obzirom na to da dobar dio ilegalnih migranata legalno dolazi u Srbiju i BiH, da bi se potom odlučili na ilegalni pokušaj ulaska u šengenski prostor. Dvije države imat će i zajedničke policijske ophodnje, a to automatski znači i diplomatsku suradnju na svim razinama. S tim je povezan i zajednički stav o pitanjima proširenja EU-a, gdje dvije zemlje također logično imaju usklađena stajališta.
No, nisu uvijek dosad stavovi Hrvatske i Slovenije bili tako usklađeni. Dobro se sjećamo sporova i oko granica, i oko izlova ribe, i niza drugih tema, kad ni najmekši pregovarači poput Ivice Račana sa slovenskom stranom nisu uspijevali postići dogovore. To su bila neka druga, usijana vremena, a otkako su obje države zajedno u granicama EU-a te su se točke razgovora bitno približile. Promijenjena je geopolitička pozicija dviju država - odnosno Hrvatske. Više ne kaskamo za Slovenijom, sad je sustižemo. I polazišne točke se automatski mijenjaju. Simpatično je stoga bilo jučer vidjeti i kako se dva premijera slažu oko svega, a ono oko čega se ne slažu, a to je pitanje arbitraže, opet se slažu da se zasad - ne slažu. I jedna i druga strana kažu »nema vremenskog pritiska« da se i to riješi.
Naime, iako je pozicija Hrvatske i Slovenije »nepromijenjena« - pa Ljubljana priznaje arbitražnu presudu, a Zagreb je još uvijek smatra ništetnom zbog utjecaja na suce - postoji i razumijevanje za pozicije druge strane, potvrdili su Plenković i Golob. Volim što se volimo, rekla bi Severina. Čim su dvije države postale dijelom istog europskog, euro i šengenskog prostora, tenzije su popustile. Jasno je jedno - daljnjih zaoštravanja neće biti. Rješenje se sada traži samo na ekspertnoj razini, ne više na političkoj.
Pomalo u sjeni drugih tema ostala je, međutim, tema opskrbe energentima. To je sada u Hrvatskoj prevruća top tema, pa je u razgovorima s drugom stranom samo diskretno riješeno potpisivanje Sporazuma o mjerama solidarnosti u području opskrbe plinom. »Hrvatska je jako važno čvorište sa svojim terminalom na Krku, a Slovenija je tako dobila pristup alternativnim putevima za opskrbu zemnim plinom«, kazao je slovenski premijer Golob, zahvalivši se hrvatskom premijeru Plenkoviću na »koraku solidarnosti«.
Dobro znamo da su energetske teme danas jedine važne teme. Ako su se oko toga uspjeli dogovoriti, onda je sve ostalo drugorazredno. Za sve drugo »nema vremenskog pritiska«.