Robna kuća u centru Pule otvorena je uz veliku pompu negdje krajem 70-ih godina prošlog stoljeća. Možda 1978. Ili '79. Bio je prestiž raditi u velikom, modernom zdanju u kojem je, za ono socijalističko doba, bilo svega. Nas djecu oduševljavao je eskalator. Satima smo se vozili gore-dolje. Sjećam se da me, prije nego što sam prvi put stala na željezne pokretne stube, bilo jako strah. Bojala sam se da će mi stube zahvatiti stopala i progutati me, samljeti. Onda sam čula glas jednog starijeg gospodina koji je čekao iza mene: "Ala šu, mala!" Protiv tog ala šu nije se dalo ništa učiniti. Zakoračila sam na željezno čudo i stube su postale poput ringišpila. Samo što su se, umjesto u krug, vrtile gore-dolje. U podrumu robne kuće bila je samoposluga, ispred nje kafić i postolar, čini mi se i ključar. Ne sjećam se što je bilo u prizemlju, na prvom katu bila je odjeća i obuća, na posljednjem namještaj. Od cijele robne kuće danas je ostala samo ljuštura. I u podrumu postolar.

Polovicom osamdesetih otvorena je Standa u Šijani. Novinari su zabilježili da je na svečanosti otvorenja mnoštvo probilo ulazna staklena vrata. U prizemlju se nalazio supermarket, a na katu prodavaonica mješovite robe. Bilo je tu posteljine, predmeta za kućanstvo, odjeće. Jedna Puljanka prisjeća se da je ovdje nakon Stande došla Istra trgovačko, pa La Dama, izmjenjivali su se razni trgovci, od Konzuma, preko Puljanke, sve do Stanića koji je iselio prije sedam mjeseci. Danas su u cijelom zdanju dva kafića, poslovnica banke, trgovina pekarskih proizvoda.

Druga kroničarka pamti da je Puljankin supermarket na Verudi otvoren 1969., a gornji dio sadašnje robne kuće vjerojatno je podignut kasnije. On, zasad, zjapi poluprazan. Lesnina je iselila prije dvije godine i preselila se na prostraniju lokaciju, a preostala je prodavaonica odjeće za koju znaju samo upućeni. Ostali misle da je oronulo zdanje napušteno. Fasada se ljušti, vise kabeli prastarih reklama koje godinama ne svijetle, pokretna vrata koja vode u market ne rade gotovo dvadeset dana. Robna kuća u suprotnosti je s novouređenim Trgom kralja Tomislava. Njegova tamnija strana.  

Pula danas ima kuće duhova. Nereprezentativna zdanja na reprezentativnim lokacijama. A zapravo nije bilo razloga da se, recimo, u centru nije otvorio nekakav City Mall. Uz dogovor s Gradom, našlo bi se prostora i za besplatan parking. Nije problem nedostatak novca, kriza ni navike Puležana koji navodno kupuju negdje drugdje. Najveći problem ovih nekretnina su njihovi vlasnici koji su ih prvo bacili na koljena, a zatim više nisu znali što bi s njima. Nešto poput Uljanika. Kad ponestane novca, ostane ti samo nedovršen brod. S kojim ne znaš što bi. Ne možeš ga dovršiti. Ne možeš ga otegliti. Potopljen je, a ne možeš ga, poput Titanica, otpremiti na dno zaljeva. Prokletstvo kuća duhova su njihovi vlasnici. Bivši i sadašnji.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast