Invazija ruske vojske na nezavisnu Ukrajinu postavlja svijet pred sve veće izazove i prijeti krizom tamo gdje je mnogi i nisu očekivali. Dok su mnogi svjetski, a i domaći političari očekivali da se radi o krvavoj avanturi koja neće dugo trajati, sve je izvjesnije da će taj rat izazvati globalne posljedice u regijama koji su od njega udaljeni tisućama kilometara.

Europocentrični pogled na rat u Europi – kakav je prisutan kod promatrača iz Bruxellesa, primjerice – okrenut je na dotok ruskih energenata, ugljena, nafte i plina. Dok se to može nadomjestiti iz drugih izvora do sljedeće zime, podržavat će Ukrajinu na sve moguće načine, uključujući i lažna obećanja. Iz Washingtona ukrajinski rat izgleda kao odmjeravanje snaga SAD-a i NATO saveza s Rusijom, i pokazuje zašto su Amerikanci prošle godine na vojsku potrošili 800 milijardi dolara, a Rusija 60 milijardi dolara, manje i od Indije.

Ali, nemogućnost dostave žitarica, najjednostavnije hrane koja se proizvodi u žitnici Europe, Ukrajini, do afričkih država koje je uglavnom kupuju, znači smrt od gladi za one koji s ratom u Ukrajini nemaju nikakve veze. Kenija, Nigerija, Tanzanija i Kamerun ostat će bez mogućnosti kupnje ukrajinskog žita o kojima im ovise, doslovce, životi. Organizacija UN za hranu već sada kupuje hranu za najsiromašnije afričke države po dvostrukim cijenama nego što su bile prije 24. veljače, kada je Rusija započela invaziju.

Cijene hrane, uzrokovane ratom, ali i pandemijom i nastupajućom ekonomskom krizom, rastu i u Egiptu, Turskoj i Etiopiji, gdje su poskupjele za dvije trećine. Rastu, naravno, i u Hrvatskoj koja, po riječima ekonomista koji poznaju prehrambenu problematiku, za svoje potrebe proizvodi jedino dovoljno pšenice i jaja.

Europska unija uvozi, pak, 14 posto žita iz Ukrajine, ali bogate zemlje među njima će se snaći, a siromašnije će, kako već objašnjavaju i hrvatski mediji, prilagoditi potrošnju i način prehrane onime što imaju. Nedavni naslov u jednim dnevnim novinama – da kilogram svinjske masti zamjenjuje četiri litre ulja – sve govori o tome kako se Hrvati pripremaju za gladne godine koje slijede.

Nedostatak hrane dostatne za život u afričkim državama ili zemljama Bliskog i Srednjeg istoka moglo bi povećati broj migranata koji će zaposjesti granice uvijek site Europske unije. Stoga bi možda bolje bile zaštitu vanjske granice EU prepustiti Sloveniji – kad već inzistiraju da Hrvatska ne može u Schengen.

Situacija s ukrajinskim žitom – tamo u silosima leži oko osam milijardi eura vrijedna hrana prošlogodišnjeg uroda – pokušat će se spasiti brzim izvozom preko rumunjskih i bugarskih luka. Ipak, stručnjaci procjenjuju da će do kraja godine cijena hrane na globalnom tržištu porasti više od dvadeset posto.

Države EU-a trebale bi, uz brigu za vlastite tople stanove naredne zime, pokazati savjest da nevine žrtve jednog nepotrebnog rata ne postanu žrtve geopolitičke igre Bruxellesa, Washingtona i Moskve.

Povezane vijesti

• Olaka obećanja pod maglom Bruxellesa
• Politički novi val
• Krhka vlast u teškim vremenima