Glasovanje u Europskom parlamentu o preliminarnoj inicijativi da se ukine ili radikalno smanji pravo veta zemalja članica moglo bi, potpuno nenadano, postati važna tema predstojećih izbora u Hrvatskoj. Europarlamentarci SDP-a i IDS-a podržali su ovu ideju, HDZ i ostali bili su protiv. Premijer Andrej Plenković ovog je tjedna na zajedničkoj konferenciji za novinare s predsjednikom Europskog vijeća Charlesom Michelom jasno dao do znanja da Hrvatska neće podržati ovu ideju. Ljevica i centar glasovali su "za". Naime, 2007. SDP je vodio u svim istraživanjima, ali je na kraju izgubio. Jedna od stvari koje su tome pridonijele jest i njihova odluka da će, ako pobijedi, revidirati Vatikanske ugovore. To je i one konzervativne birače nezadovoljne politikom tadašnjeg HDZ-a ipak natjeralo na birališta. Sada bi posljedice mogle biti iste. Tim više što SDP sada ne da ne vodi, nego u istraživanjima jako zaostaje za HDZ-om.

Ova neposredna unutarnjopolitička posljedica nije jedino što se može zaključiti iz onog što se u srijedu događalo u Strasbourgu. Još se jednom pokazalo da i danas neki hrvatski političari pate od boljke od koje je stoljećima bolovalo i puno njihovih prethodnika. A to je da su se uvijek jako voljeli baviti velikim idejama pritom zanemarujući njihove posljedice za njihov mali narod.

Potpuno je bizarno da neki hrvatski europarlamentarac svoju odluku o ovako važnoj stvari temelji na tome kako će se ona odraziti na odnose EU-a s Amerikom, Rusijom ili Kinom. A ne na tome kakve će posljedice biti za odnose Hrvatske s ostalim članicama EU-a. Slično je bilo i kod promišljanja nekih vodećih hrvatskih političara o ratu u Ukrajini ili o ovom užasu koji se već mjesec i pol događa u Pojasu Gaze. Koga briga na ovom velikom svijetu što Hrvatska misli o tome? To nije tema kojom bi se Hrvatska trebala uopće baviti, osim naravno biti, i to na umjeren način, na liniji koja proizlazi iz našeg članstva u EU-u i NATO-u.

Zašto naši političari vole misliti globalno iako dolaze iz države s nepostojećim utjecajem na svjetska zbivanja, velik je misterij. A sada se isto događa s ovom europskom pričom oko mijenjanja načina donošenja odluka. Naravno da nije nebitno kako EU ide u nadmetanju s drugim velikim silama ili blokovima. Ali za hrvatskog političara i hrvatskog europarlamentarca trebalo bi biti puno bitnije kako se Hrvatska koju predstavljaju nosi u nadmetanju s ostalim članicama EU-a, a posebno s briselskom birokracijom koja nekada zna izaći i s bizarnim idejama.

Temeljna je stvar ovdje, točnije temeljni problem, da puno ljudi ne shvaća da u političkom smislu ne postoji neki entitet koji se zove EU, ili vodstvo EU-a, koje onda članicama nameće svoju volju. EU, ili Europska unija da napišemo cijeli naziv, jest ono, i samo ono, što se zemlje članice dogovore. Samo to. Baš kao što je recimo druga Jugoslavija, barem u drugom dijelu njenog postojanja, bila ono što se dogovore njene republike i pokrajine. A ova najnovija inicijativa o kojoj se ovaj tjedan raspravljalo u Europskom parlamentu ide u samu srž definicije EU-a. Ako je EU ono što se zemlje članice dogovore, onda promjena načina tog dogovora mijenja i samu Europsku uniju. Ako bi ova inicijativa prošla, ovaj savez 27 država radikalno bi se promijenio. To više ne bi bila ista stvar. I zbog toga je krajnje opasno samo tako dignuti ruku za tako nešto, a bez da je itko od onih koji su to napravili barem malo analizirao kako bi se ta promjena mogla reflektirati na Hrvatsku. Bi li se to Hrvatskoj isplatilo ili ne? Ničeg takvog nije bilo. Bila je samo prisutna želja da se bude što veći Europljanin, ma što to u realnom životu značilo. Promišlja se samo što bi to značilo primjerice za odnose EU-a i Kine. A što bi to značilo za odnose Hrvatske i eto, recimo, Finske ili bilo koje druge članice, nikoga nije previše briga. Još jedan dokaz da su Hrvati, točnije njihovi političari, uvijek jako zainteresirani za velike ideje. Mali narodi, od kojih su Hrvati klasičan primjer, često su ih, čini se, na žalost puno manje zanimali. Dobra je stvar da se radi o inicijativi koja označava tek početak dugog procesa. Do konačne odluke trebat će par godina, možda i više. Dovoljno vremena da sve to dobro proanalizira.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast