Vanesa Begić
Izgleda da je Rousseauov imperativ "Natrag prirodi" dan-danas aktualniji nego ikada. Ne samo vezano uz dobro znanu "situaciju" i "sićušno zlo", nego i općenito. A u ovoj situaciji, povratak ruralnom načinu života još je aktualniji i primamljiviji, pa usudili bismo se reći i potrebniji, korisniji.
Sve više ljudi odlučuje komociju urbanog života zamijeniti onim ruralnim, pa i donedavno gotovo pa nenaseljena mjesta u Istri, sela, a još više zaseoci dobivaju nove stanovnike, ne samo iz Hrvatske, već iz svih krajeva Europe i svijeta.
Čitamo podatke da Istra, iseljavanju unatoč, ne gubi stanovnike, štoviše, dobiva i nove. Nije rijetka pojava da se ljudi koji žive u prenapučenim gradovima, u nekim hladnim, sjevernim zemljama, s visokim životnim standardom u jednom trenutku zasite svega i odluče potražiti mir negdje daleko. A naša im sela i napuštene kuće izgledaju egzotično i atraktivnije od Toscane.
Pomislimo i koliko je poznatih osoba iz svijeta kulture, estrade, sporta, biznisa, gospodarstva zadnjih nekoliko godina pronašlo tu svoj (drugi) dom. A do nekoliko godina unazad bila je obrnuta situacija, ljudi su masovno "bježali" iz ruralnih krajeva put urbanih, da tamo ostvare bolji, komotniji i prije svega lagodniji život.
Sada se i mnogi "lokalci" vraćaju put svojih djedovina, nastojeći si na taj način osigurati još jedan vid egzistencije, popraviti budžet uz ruralni turizam i proizvode iz vlastitog vrta.
Vremena se mijenjaju, a i ljudi s njima, i ono što je nekada bilo "in", ne mora ostati tako idućih desetak, petnaestak godina.
U cijeloj zemlji posljednjih godina govori se, a i nažalost ponegdje i provodi, politika zatvaranja malenih područnih škola, jer ili nemaju dovoljno učenika, ili ih čak uopće nemaju. A u povodu Svjetskog dana učitelja mnogi su učitelji izrazili želju da rade upravo u jednoj od takvih škola, iako je ondje puno teže raditi jer se radi najčešće o kombiniranoj nastavi za učenike različitih razreda. No učitelji su rekli da je upravo to bit njihovog poziva, da su tako "pravi" učitelji radili poput onih iz dječjih romana Mate Lovraka.
I gastronomija sve više teži povratku starim receptima naših nona, jednostavnim, siromašnim jelima. Jer ipak ne vole svi dehidrirane rajčice s umacima od nekih egzotičnih plodova. Dakle, na svim razinama djelovanja i postojanja nastoji se čim više obuhvatiti ono ruralno kao važno, kao esencijalni dio života, tradicije, postojanja.
Prezasićenost svime i svačime, informacijama, vijestima, poslom, stresom dovela je do povratka pravim vrijednostima, autentičnim, izvornim za neki kraj, a mnogi su pronašli i način da to lijepo kapitaliziraju. Ruralne (ne)luksuzne kuće za odmor, recepti naših starih, agroturizmi s autentičnom ponudom, šumski vrtići, sve to uzročno posljedično ponovno (do)vodi do imperativa povratka prirodi. A dakako da je potrebno sačuvati stare navade i njegovati tradiciju za (malo) bolje sutra.