Piše Tihana Tomičić
Otrcan Penavin pokušaj
Ivan Penava / Tihana Tomičić (Snimili Željko Hladika Pixsell / Davor Kovačević Novi list)
Koliko je otrcano u predizbornoj godini političke poene sakupljati na priči o dvije kolone sjećanja u Vukovaru? Posljednji put kad se to dogodilo, premijer je bio Zoran Milanović, desna struja HDZ-a na čelu s Tomislavom Karamarkom pokušavala se etablirati, a sve je kasnije završilo šatorašima i plinskim bocama na ulicama, što je na kraju na neki način i koštalo Milanovića gubitkom izbora.
No, to je sada samo povijest. U međuvremenu, u tih deset godina, preživjeli smo neke nove, druge krize - pandemiju, rat u Ukrajini, sada rat u Pojasu Gaze. Ustaše i partizani, branitelji i agresori, to su teme koje su srećom ostale iza nas.
No, ne i za Ivana Penavu, HDZ-ova otpadnika, gradonačelnika Vukovara, koji u izbornoj godini ne uspijeva osmisliti ništa drugo nego da svoj oslabljeni Domovinski pokret, sada već sveden uglavnom na regionalnu slavonsku stranku, pokuša ponovo ojačati na temi dviju kolona sjećanja uoči obljetnice 18. studenoga. U međuvremenu, i taj dan je postao nacionalni praznik, pa i to govori da su stvari povijesno stavljene ad acta. Ako je išta oko Vukovara jasno, jasno je tko je bio agresor, a tko žrtva. Jednako tako, i još jasnije, poznato je tko je pobijeđeni, a tko pobjednik. Pobjednik je Hrvatska koja je nakon mirne reintegracije Vukovar vratila kući, a pobijeđen je srpski agresor. Točka.
Čemu sada uzbunjivati javnost HOS-om, vraćati priču nakićenoga slova »U« i, u konačnici, ometati državni vrh koji je barem oko Vukovara i Oluje složan da se slavi zajednički. Ivan Penava, inače, uopće nije loš gradonačelnik Vukovara. Taj se grad ipak počeo razvijati - naravno, najviše uz pomoć same Vlade koja ima dovoljno novca za to, ali Penava dosad nije poticao međunacionalne napetosti, znao je izvući nešto europskog novca, nije odvajao ljude i grad živi neki miran suživot, unatoč stravičnoj i krvavoj nedavnoj povijesti.
I u pravu su i Bojan Glavašević i Predrag Fred Matić kad kažu da se idejom o angažiranju HOS-a kao predvodnika jedne od dviju kolona sjećanja, zapravo čini kontraefekt i vrijeđa te ljude. »Mlatara« se tom organizacijom, kažu, jer nikome naravno nije sporno da dragovoljci iz 1991. godine, među kojima su bili i HOS-ovci, budu u koloni, pa i na čelu kolone, ali je sporno ako se manipulira tom ideologijom. Simboli sa slovom U samo su simboli, i istina je da vjerojatno 1991. godine, kad su došli braniti Vukovar, ti »dečki« većinom nisu ni znali o čemu se tu radi, jer su uostalom Hrvatsku tada branili srcem, neovisno kojim simbolom bili zaogrnuti. Bilo je to vrijeme afekta, impulsa, srca. Iz današnje perspektive stvari izgledaju drukčije, a uostalom Glavašević točno poentira i kad kaže da nema smisla ni kad se samo HOS-ovce stavlja u prvi plan, u odnosu na druge dragovoljce.
Sporni plakat sa slovom U nesumnjivo je dizajniran na način da baš namjerno asocira na ustaštvo i budi stare, već ugasle, niske strasti. Pritom je skrivanje Penave iza HOS-ovaca, kad se pravi da nema ništa s tim, još niža razina niskih strasti. Izađi i bori se, reklo bi se. Ako već želiš politizaciju i tenzije, barem preuzmi i političku odgovornost za njih.
Pritom je Penavin poziv na isključivost, porukom da »oni drugi« ne moraju ni dolaziti ove godine u Vukovar, prijeteća i potpuno neprimjerena poruka jednog gradonačelnika Vukovara. Zaboravlja li on da je Vukovar jedna od ključnih točaka kolektivne memorije svakog građanina Hrvatske? Nitko nema pravo svojatati ga, pa čak ni prvi čovjek Vukovara.
No, i Glavašević, kao i Fred Matić koji govori isto to kad zaključuje da Vukovar nikad nije ubijen, osim od političkih manipulatora koji ga žele svojatati, na kraju zaključuju kako građane koji će 18. studenoga doći u Vukovar, sve to i ne zanima. Prevladane su to teme - jedino što ostaje je sam grad. Jer, kako kaže pjesma, stoji grad. I stajat će i kad Penava ode.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
