Stidljiva najava da bi i usluge javnog radio-televizijskog servisa, HRT-a, trebale poskupjeti jer već odavno nisu vjerojatno će se u dogledno vrijeme i dogoditi. Šefovima Prisavlja nikad dosta novca – iako im gubitke koje proizvode svojim lošim poslovanjem podmiruje državna blagajna – pa sada medijsko-politički kuloari kažu da je osamdeset kuna, koliko smo zakonski obavezni plaćati za rtv pristojbu, što je, zapravo, porez, a ne pretplata, premalo. Uz cinično objašnjenje nadležnih eksperata da sav prikupljeni harač ne ide HRT-u jer manji dio moraju dati malim elektronskim medijima, traže još više, ali ne nude ništa novo.

Stoga je vrijeme da se, još jednom i onoliko puta koliko je to potrebno, zapitamo treba li Hrvatska radio televizija postojati u sadašnjoj formi u vremenima koja su se promijenila od vremena njihova osnivanja? Ne samo da privatne, komercijalne televizijske mreže s nacionalnom pokrivenošću imaju gledaniji program od njih, nego se zaboravlja i na to da se HRT sve manje gleda zbog streaming platformi i filmsko-serijskog programa kojeg će s Prisavlja emitirati nekoliko godina kasnije.

Megalomanska javna RTV na kojoj svaka vlast mijenja direktore i urednike kako bi, kao u starom vicu, spiker zadnjeg tv dnevnika mogao reći "laku noć, gospodine premijeru", Hrvatskoj uopće nije potrebna. Pet programa, računajući i onaj za inozemstvo koji se kod nas ne vidi, realno emitira nove sadržaje koji stanu na dva programa. Najgledaniji su licencirani kvizovi, show programi i serije su kupljene u inozemstvu. Najnegledljiviji je informativni program, koji posljednjih godina izgleda – zbog odlaska iskusnih novinara – kao nekadašnji Studentski list. Odnosno, TV Student što ga emitira jedan zagrebački fakultet.

Kad Vlada govori o reformama, nikad ne govori o reformama poreza na televizor koji naplaćuje HRT kao mjesečnu pristojbu. I to vrlo strogo - ovrhe stižu nakon šest mjeseci – ali ta bi reforma trebala biti među najvažnijima. Ne samo zato jer tisuće ljudi plaćaju pristojbu uzalud; ponuđene programe imaju i kod telekom operatera (koji također poskupljuju neke usluge) – nego i zbog toga što je vrijeme da se ta partijska informativna škola dokine.

Takva je reforma provedena u Grčkoj prije nekoliko godina, Vlada je ukinula javnu TV da bi je zatim osnovala iznova na zdravim nogama i s manje programa. Jasno je da HRT ne treba imati pet programa, lažne TV zvijezde koje ne znaju postavljati pitanja i urednike obiteljski povezane s tajnom službom. Ili, ako je to pak nužno, neka HDZ i SDP, kao stranke koje su proteklih desetljeća vedrile i haračile HRT-om, odvoje dio svojih obilnih stranačkih proračuna za PR s Prisavlja.

U trenutku kad sve poskupljuje, od brašna do benzina, sve siromašnijem puku, većini hrvatskih građana, ne plaća se skuplja pristojba za gospodu s malih ekrana. Posebice zato jer su njihovi dosezi manji i od ekrana mobitela.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast