PIŠE DUBRAVKO GRAKALIĆ
Sindikati i njihovi čelnici JEDINI SU POBJEDNICI POLITIČKIH PROMJENA U HRVATSKOJ
Sindikalni čelnici Krešimir Sever, Mladen Novosel i Vilim Ribić (D. TADIĆ/CROPIX)
Nakon rušenja mirovinske reforme i prekrajanja porezne reforme po potrebama korisnika, odnosno građana koji žive od svog rada, jasno je da moć za pokretanje promjena u svojim rukama imaju građani. Poluga promjena prešla je iz ruke političkih stranaka u ruke sindikalnih središnjica i to je činjenica koja mijenja svemoć političara
U Hrvatskoj su izvršnu vlast, po svemu sudeći, preuzeli sindikati i sindikalni lideri. Aktualni premijer Andrej Plenković i njegova ministarska družina iz HDZ-a i HNS-a - od potpredsjednika Vlade Zdravka Marića do ministra rada Josipa Aladrovića - zamijenila je uloge s Branimirom Mihalincom, Vilimom Ribićem, Sanjom Šprem, Krešimirom Severom, Stjepanom Topolnjakom, Dubravkom Jagićem, Radmilom Čahut, Ankicom Prašnjak, Mladenom Novakom, Željkom Stipićem i Arminom Tatarevićem - koji pred očima cjelokupne javnosti određuju politiku Banskih dvora.
Političke prilike u zemlji takve da su da ministrima možemo smatrati lidere središnjih ili granskih sindikata, dok su aktualni ministri činovnici koji provode njihovu politiku. Naime, nakon izlaganja premijera Andreja Plenkovića o stanju nacije pred Hrvatskim saborom - koje se službeno naziva podnošenje izvješća o radu Vlade - u kojem je prvi ministar poništio vlastitu poreznu reformu kako bi prihvatio sindikalne zahtjeve - posve je jasno da je sindikalna uloga i - recimo otvoreno - moć - toliko narasla da joj se izabrani politički lideri naprosto moraju pokoriti. Doduše, u tom porazu pokušavaju zadržati dostojanstvo - povišica ide svima koji su to tražili, ali o koeficijentima u školstvu razgovarat će se za tjedan-dva, dok PDV ostaje isti jer je korist od toga ustvrdila i opozicija i tako dalje.
Tektonski poremećaj
Ali, činjenica je kako je Vlada u dva mjeseca dva puta kapitulirala pred sindikalnim središnjicama, što pokazuje kako se dogodio tektonski poremećaj u hrvatskom političkom sustavu.
Sve je počelo počelo prikupljanjem potpisa za referendum "67 je previše", čime su sindikati započeli miniranje mirovinske reforme koju je pod pritiskom Europske komisije osmislila Vlada Zorana Milanovića te pokušala Vlada HDZ-a i malih partnera. Nakon što je oko 750 tisuća građana - što je četvrtina biračkog tijela - potpisalo kako želi izaći na referendum po tom pitanju - Vlada je odustala od ideje da traži ocjenu ustavnosti referendumskog pitanja od Ustavnog suda te je prijedlog poslala u Hrvatski sabor. Odmah nakon toga, premijer je prihvatio sve zahtjeve sindikata - iako ga oko toga nisu pritiskali koalicijski partneri.
Naprosto, postalo je jasno kako bi referendum srušio izglede predsjednice Republike Kolinde Grabar-Kitarović na prosinačkim izborima, ali i samog HDZ na parlamenarnim izborima u izbornoj godini koja je započela 18. listopada - na dan kad je Vlada ušla u posljednju godinu mandata.
Nakon toga, uz tihu podršku neomiljenog ministra zdravstva dr. Milana Kujundžića, povišicu su dobile medicinske sestre i tehničari.
Štrajk prosvjetnih radnika u osnovnim i srednjim školama, koji je uzdrmao vladajuću koaliciju konačno je slomio čuvare državne blagajne. Odustajući od smanjenja PDV-a s 25 na 24 posto - što je bilo izborno obećanje HDZ-a iz 2016. godine - Plenković je potvrdio kako će taj novac potrošiti na plaće u školstvu (štrajk su najavili i fakulteti) te na sve ostale javne i državne službenike i njihove plaće. Riječ je o više od milijardu kuna.
Porast plaća zatražili su, osim prosvjetara i medicinara, i policajci, pravosudni policajci i drugi javni službenici. Popuštanjem financijskih uzdi uz najavu kako 6,12 posto povišice ide za sve na državnoj dojci hraniteljici - premijer je otvoreno priznao kako se bori da što duže ostane na vlasti.
Politička sauna
Štrajk prosvjetara, uz uvjet da ih podržavaju u HNS-u i dijelu zastupnika nacionalnih manjina, značio bi izbore do kraja godine. Razbijanjem kasice prasice šef HDZ-a umirio je političke partnere čiji je stranački rejting ispod dva posto - te odgodio izbore do idućeg ljeta ili jeseni, odnosno do prestanka hrvatskog predsjedanja Europskom unijom.
Očito je kako je Andreju Plenkoviću (p)ostalo najvažnije da bude šef Unije jer mu to jamči nastavak europske karijere. S druge strane, HNS možda - ako se nakon isparavanja Amsterdamske koalicije i GLAS-a iz političke saune uspije nakvačiti na SDP-ovu izbornu listu (u čemu će doživjeti žestoke napade iz propalog HSS-a) - uspije preživjeti kao parlamentarna stranka.
Ali, sindikati i njihovi čelnici jedini su pobjednici političkih promjena u Hrvatskoj posljednjih mjeseci. Dokazali su staru istinu - kako je u politici sve u brojkama. Sedamsto tisuća potpisa za referendum, sedamdeset tisuća nastavnika u štrajku, pedesetak tisuća medicinskih sestara - nema demokracije bez sudjelovanja građana u konkretnim akcijama.
Buđenje hrvatskog sindikalizma, koji prvi put diktira uvjete izvršnoj vlasti i pokazuje kako da opstane u foteljama, najznačajniji je politički događaj u Hrvatskoj posljednjih godina. Nakon rušenja mirovinske reforme i prekrajanja porezne reforme po potrebama korisnika, odnosno građana koji žive od svog rada, jasno je da moć za pokretanje promjena u svojim rukama imaju građani. Poluga promjena prešla je iz ruke političkih stranaka u ruke sindikalnih središnjica i to je činjenica koja mijenja svemoć političara iza kojih stoji - u ovom trenutku dosta klimava - parlamentarna većina.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
