Jučer je započela nova runda nacionalnih ispita u ringu osnovnoškolskih ustanova diljem zemlje. U duhu boksačke terminologije, danima su najavljivane učeničke borbe s pitanjima koja su strogo čuvana tajna. (Za zadrhtati!) No, u toj borbi, u koju ne bi ni trebalo ulaziti da sve u odgojno-obrazovnom sustavu teče kao po loju, kako se nerijetko prikazuje, za pobjedu (u ovom slučaju točne odgovore) ne dobiva se nikakav trofejni pojas. Dapače, ne dobiva se, paradoksalno tom sustavu koji se upravo i temelji na ocjenjivačkom vrednovanju znanja, vještina i sposobnosti, niti ocjena. Nagrada za ovu borbu, kakav god joj ishod bio, bit će tek mala bilješka u dnevniku, ostavljena valjda samo za oči onih koji će filtrirano prenijeti našu obrazovnu stvarnost u javnost.

Nacionalne ispite, koji su jučer započeli ispitom iz predmeta Hrvatski jezik, a kojima je pristupilo oko 40 tisuća naših osmaša, provodi Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja u suradnji sa školama. Prema stavovima navedenog Centra, rezultati nacionalnih ispita upotrebljavaju se u svrhu samovrednovanja škole premda je neobičnost u tome što je školama, unatoč brojnim (godišnjim) izvješćima i ubijanju u administraciji umjesto u pedagogiji, uistinu potrebno ovakvo vanjsko vrednovanje.

Cilj ovih ispita oko kojih se zauzimaju stavovi od krajnje neozbiljnih, među kojima su pojedinci koji su prošle godine predavali posve prazne papire, pa sve do vrlo odgovornih, koji tjednima unaprijed strepe nad samom činjenicom postojanja ispita pribojavajući se zaokruživanja netočnih odgovora, čisto je formativne prirode.

Kako na svojim službenim stranicama navodi Ministarstvo znanosti i obrazovanja, riječ je o standardiziranim postupcima "kojima se provjerava u kojoj su mjeri učenici sposobni koristiti ključna znanja i vještine iz pojedinih nastavnih predmeta, s ciljem praćenja i unapređivanja učinkovitosti rada u školama" te "ne služe ocjenjivanju učenika", već "služe nastavnicima i učenicima kao informacija o postignuću učenika i ostvarivanju dogovorenih obrazovnih standarda".

Nije, stoga, do kraja jasno zašto se onda uopće (neki) učenici i roditelji, koji se uglavnom međusobno teroriziraju oko tekućih školskih problema poput redovitog pisanja zadaća, nošenja pribora i opravdavanja izostanaka, u konačnici plaše ispita koji realno nema ama baš nikakvu težinu, barem kad je o zaključivanju ocjena i kreiraju konačnog učeničkog (ne)uspjeha riječ. No, ako ćemo realno, roditelje i učenike u realnosti većinom zanimaju upravo ocjene.

Sutrašnji dan rezerviran je za ispite iz stranih jezika, pa ćemo u skoroj budućnosti moći vidjeti jesu li i koliko današnji klinci pripremljeni za tečnu verbalnu komunikaciju koja ih u budućnosti čeka u Njemačkoj, Irskoj, a i šire. U tom kontekstu, čak je i tragično držati im palčeve.

Nacionalni ispiti traju do 31. ožujka, a upravo tog, posljednjeg dana ovog mjeseca, učenike očekuje šećer na kraju: ispit iz - mnogima ne baš omiljenog predmeta - Povijesti. Ako rezultati budu po pravilu njezina ponavljanja, onda će se pokazati da će kreatori ove inicijative ponovno iskazati sreću što nam klinci širom države plivaju u vodama prosječnosti. Nema veze što ni nakon osmog razreda mnogi od njih neće razlikovati Č od Ć.

Povezane vijesti

• Da ne živimo na moru, tko zna kada bismo si mogli priuštiti ljetovanje
• 'Ko to tamo peva?
• Jedna od njih, žena s roza vrpcom