Godine 2011. SDP i Zoran Milanović dobili su parlamentarne izbore jer su građani ocijenili da je vrijeme za uvođenje malo pravde u hrvatsko društvo. Jedan od najvažnijih zadataka koje je premijer Zoran Milanović trebao riješiti bilo je izbaviti građane koji su imali kredit u švicarcima iz dužničkog ropstva.

Doslovno dužničkog ropstva. Jer, ako tada nije bilo jasno da su banke lihvarske organizacije koje ne prezaju ni od čega kako bi maksimizirale dobit, nikada neće biti jasno. Tadašnji premijer Milanović izbjegavao je obračun s bankama do zadnje godine mandata. Vrludalo se, otezalo se, a sve u stilu da je riječ o privatnim tvrtkama, da postoje zakonska ograničenja i tome slično.

U te tri godine nečinjenja premijer Zoran Milanović i SDP-ova koalicija izgubili su povjerenje birača i u konačnici sljedeće izbore. Ako je netko mislio da će se banke urazumiti i da neće smišljati trikove kako bi maksimizirale dobit i dijelile rekordne bonuse, grdno se prevario. Bankarski sektor ni osjetio nije konverziju kredita iz švicaraca u eure.

Do dana današnjeg banke koje posluju u Hrvatskoj zlatne su koke stranih vlasnika. Iako Hrvatska ima Hrvatsku narodnu banku, čini se da je taj HNB sve samo ne narodni. Rijetki su sjećaju da je HNB napravio nešto kako bi zaštitio građane hrvatske od onih sitnih slova ugovora koje se potpisuju s bankama.

I zahvaljujući kojima banke iz godine u godinu ostvaruju rekordne dobiti i dijele rekordne bonuse.

Jedan od načina za zgrtanje bogatstva su naknade koje su naplaćuju građanima. Za dosta njih klijenti banaka ni ne znaju da postoje. Klijenti banaka kao imaju izbor jer smo u tržišnoj ekonomiji pa mogu zatvoriti račune u jednoj banci i prijeći u drugu. Previše je papirologije i gubljenja vremena da bi se dobilo na mostu, a izgubilo na ćupriji. Građani nemoćno sliježu ramenima, a bankari trljaju ruke. S razlogom.

U veljači ove godine dio naknada u veljači je povećala Erste banka. To je rezultiralo poskupljenjem vođenja tekućeg i žiroračuna, kreditnih transfera, gotovinskih. Nakon nekoliko mjeseci povećanje naknada je najavila Privredna banka.

To funkcionira vrlo jednostavno - klijentima se pošalje obavijest o izmjeni okvirnog ugovora o platnim uslugama koja se tiče izmjene visine naknada.

Na primjer, naknada za tekući račun iznosila je od 0,71 eura do 1,19 eura mjesečno, a poskupjela je na 0,97 eura do 1,61 eura mjesečno. Pa slijedi poskupljenje naknade za tekući račun u eurima za umirovljenike, naknada za žiroračun... Na kraju balade, naknade su poskupjele u gotovo svim bankama koje posluju u Hrvatskoj. Nitko ni pisnuo nije.

U prvih šest mjeseci banke su ostvarile dobit od preko 800 milijuna eura, odnosno 15 posto više nego u istom razdoblju 2023. godine. Nema nikave sumnje da su ljudi koji vode banke u Hrvatskoj i te kako dobro znali da posluju izvrsno i da su unatoč tome odlučile poskupjeti naknade.

Jednostavan je razlog za takvu nimalo popularnu odluku - poskupjeli su jer mogu. Njihovi su bonusi vezani za ostvarenu dobit pa se bez imalo morala skače na grbaču hrvatskih građana koji doživljavaju šok za šokom i čije plaće i mirovine realno sve manje vrijede.

Bez obzira što su nekima od njih plaće veće. Vrlo je izvjesno da će do kraja godine dobit u 2024. godini biti takva da će nadmašiti rekordnu od lani koja je iznosila oko 1,4 milijarde eura.

Nije naodmet podsjetiti da su banke u Hrvatskoj većinom u stranom vlasništvu i da ostvarena dobit ne ostaje u zemlji.

Sada su se, nakon što su bankarske haračlije krenule s maksimiziranjem dobiti, guverner HNB-a Boris Vujčić i ministar financija Marko Primorac dosjetili da bi to trebalo malo ispitati.

Vujčić je, opijen suverenitetom, od banaka zatražio da mu predstave metodologiju promjene bankarskih naknada, dok Primorac najavljuje da će se zakonodavnim izmjenama propisati mogućnost isplate plaće na bankovni račun i podizanje financijskih sredstava s računa bez naknade.

Iznio je i podatak da banke naplaćuju oko 800 različitih naknada i provizija. S obzirom da svaka hrvatska vlast bankama jede iz ruke i kleči pred bankarskim tronom, i nije im neka dobit.

Može to jače i bolje. Jer, bankari u Hrvatskoj ne tresu se od straha, tresu se od smijeha.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast