Teško je biti duhovit, ciničan ili provokativan kad se nad svijetom nadvija ovakvo zlo kao ovo što se događa u Ukrajini. Malo toga ostaje, sve se više piše i govori o jodu, zaštiti od radijacije. Eto dokle je došlo. Postali smo nostalgični za koronom, u nama se polako budi svijest o "dobrim starim vremenima" kada je Dino Kozlevac bio vodeća medijska figura, kada smo se kao sav normalan svijet dijelili na vaksere i antivaksere.

Stara dobra korupcija

A gdje su ona vremena kada smo se zajebavali s uhljebima, ekipom koja se dobro uvalila u neku državnu ili lokalnu komunalnu firmu? Neku malu tvrtku, u nekoj maloj općini na obali mora, gdje u miru bez napora curi plaća, u općini u kojoj caruje drugarstvo, složna zajednica u kojoj nema doma umirovljenika niti skejtera.

Di odoše ti lijepi dani? Jedva čekam da se ponovno sukobe Plenković i Milanović, da se sukobe oko mita, stare dobre korupcije, nepotizma i renesanse, da se natežu i rastežu o tome 'ko je veći lopov? Puno su to vedrije teme od ovih današnjih ratnih događanja. Pa iskreno želim uz kokice i kikiriki slušati vijesti kada SDP izbacuje kadrove k'o na traci. Svakog bi dana, u stara dobra vremena, oni nekog izbacili, nekog ubacili. Bilo je to kao na utakmicama hokeja, jedni lete, drugi ulete, a u našoj maloj općini "stisli dupe" uza zid i čekaju da sve prođe.

Šta bih dao da se vratimo na izvještaje Suda časti HDZ-a. Gdje su sada afere Planinska, Krš-Pađene, gdje je sada stari dobri Tomo Horvatinčić? A braća Mamić? Ja bih da se odmah vratimo na Maminja, njegove akcije, njegove sukobe s novinarima, odvjetnicima, navijačima. Sablažnjavali smo se nad Kolindinim pjevanjem u Kninu, pa to je bio glas slavuja, to je bila pjesma koju želim slušati do kraja života. Svima bih sve oprostio, samo da zaboravim ovo što se sada događa.

Pristajem na sve Krstičeviće jer ovako više "nemeže". A na lokalnoj razini toliko toga fali, baš ono kad objaviš status na Facebooku i napišeš "fališ". Meni fali struka, fali mi priča o sudjelovanju javnosti u svakom k…, znam da psujem, ali za ovo ne postoji bolji izraz. Jednostavno uključivanje javnosti u svaku iscrtanu zebru, semafor, klupu, igralište, javnost mora biti uključena u svakog ležećeg policajca, u svaku ogradu i zagradu. Zar javnost smije biti izvan odlučivanja o temperaturi vode u gradskom bazenu?

Rasprava o metlama

Zar ćemo ljudima uskratiti pravo da daju svoje mišljenje i da se o tako važnim stvarima odlučuje u nekim čudnim kabinetima? Zašto se javnost ne uključi u raspravu o metlama koje koristi pulska Herculanea? Pitam se je li pri nabavci istih bilo kakve javne rasprave. Ili ode majstor i naruči metle bez da je ikoga išta pitao? Da li je ikada javnost bila uključena u takve stvari? Naravno da nije, a ima milijun takvih sitnica pa jedva čekam da se vratimo na ove naše teme, nešto što će nas vratiti u život.

To su teme koje ja želim slušati. Želim gledati konferencije za novinare besprizornih likova, oteklih od cuge i neprospavanih noći. Želim da se zna koliko je 'ko oteo, uzeo iz proračuna, želim znati te lokalne stvari, to su ljudske stvari. Zar nije bolje pričati o gay aktivizmu nego o terorizmu? Zar nije bolje gledati očajnu Istru 1961 koja traži kamp a kampira na svakom gostovanju, nego gledati ovu tužnu svakodnevicu? Naši zeleno-žuti, naša dika, naš ponos, ekipa koja je primila najviše golova u sudačkoj nadoknadi u svjetskim razmjerima od kada postoji službena "sudačka nadoknada vremena", pa to ja želim, to je moja tiha patnja.

Nikada nije toliko loše da ne bi moglo biti još gore, to je proročanstvo iz "Alana Forda", a nitko to ne citira. Svako-toliko se nađe netko 'ko citira Babu Vangu, otkad znam za sebe, znam i za nju, na trenutke pomislim da je starija od Jože Manolića, a iskreno nisam siguran je li uopće postojala.

A skoro zaboravih IDS, kakva je to stranka nekad bila, kakva elita! Pokušavam tu i tamo mlađima objasniti što je to bilo, no teško je sve sabiti u jednu kavicu. Teško im je objasniti da je nekad postojala regionalna stranka koja je vladala. Teško mi je pustiti snimku s neke njihove presice jer ih mjesecima nigdje nema, nema ničega. Da ih ne spominje nova vlast, o njima se ništa ne bi čulo. Sva sreća da vladajući na njih ukažu kad god trebaju zakukati i opravdati svoju tromost.

Jebem ti rat

Sjetim se onog vica o političkoj poslušnosti kada ekipa mladih političara za vrijeme domjenka puši ispred restorana, jedan kaže "ajmo jesti, dugo smo vani, predsjednik će srati", svi ugase cigarete i brzo uđu u restoran. Vjerujem, nadam se da će već od sljedeće nedjelje biti puno više tema koje sam spominjao kroz tekst, starih dobrih poznatih aktera, onih koji su dio naših života i na koje smo navikli. Jednom je jedan punk sastav iz Pule pjevao pjesmu "Jebem ti rat"!

"Jebem ti rat, da ti jebem…

Postoji li pjesnik veći

koji će ti ljepše reći

i ako ga to toliko boli

neka samo izvoli".

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast