Je li visokopozicionirani član IDS-a Duško Kišberi novi županijski pročelnik za gospodarstvo? To pitanje, realno, nepotrebno golica političku javnost. Prije svega, Kišberi će to postati već samom činjenicom da se očito jedini kandidirao na upravo završenom javnom natječaju za radno mjesto pročelnika, pa je kristalno jasno kako je njegov izbor i više nego izvjestan. No nemojmo se prekomjerno iščuđavati kako je tako nešto moguće, kako je to nešto strašno, degutantno i zgražavajuće. Nemojmo, dakle, ni pomisliti da je stranačko-kadrovsko zbrinjavanje ili namještanje radnih mjesta, kakvim se ovdje bavi vladajući IDS, ekskluzivnost najveće regionalne stranke u Hrvatskoj, dok se u ostatku zemlje drugi politički akteri ponašaju bolje i poštenije. Ovakvo razmišljanje vodi u krivom smjeru.

Naprosto je realnost takva da će Kišberijev izbor na mjesto pročelnika Istarske županije za gospodarstvo predstavljati pravilo, a ne iznimku. Kadroviranja poput ovog su uobičajena i za slučajnost ovdje nema mjesta. Nije taj model popunjavanja funkcija specijalnost IDS-a. Ni HDZ, ni SDP ni bilo koja vodeća stranka u bilo kojoj županiji, gradu ili općini nijedno pročelničko mjesto neće prepustiti slučajnosti. Od Slavonije do Istre, od Međimurja do Prevlake, svugdje, ali baš svugdje kadrovira se na isti način. Po istom, sto posto identičnom obrascu. Prolaze ljudi koje žele oni na vrhu sustava. Slagali se s time ili to a priori osuđivali, ima to i svoju logiku.

Bez uvijanja, jasno treba reći da kao što premijer ima pravo na neposredan, direktan i autonoman odabir svojih ključnih suradnika, u rasponu od šefa kabineta do ministara, u praksi produženih ruku njegove politike, tako bi i župani, gradonačelnici i načelnici trebali imati isto pravo i mogućnost kod kadroviranja svojih timova, gdje su pročelnici, poput vladinih ministara, prva linija provedbe službene politike. Odabir prvih suradnika, u prvom ešalonu, u prvom koncentričnom krugu vlasti, mora biti rezultat procjene, volje i odluke premijera, župana, gradonačelnika i načelnika. Bez obzira što mislili o hrvatskim političarima, dolazili oni iz HDZ-a, SDP-a, IDS-a ili Mosta, u kontekstu upravljanja sustavima valja im i zakonski omogućiti da sami popunjavaju kadrovsku križaljku. Njihova odgovornost podrazumijeva da im se trebaju dati i prava, prije svega kroz osiguranje samostalnog izbora suradnika.

Realno, svatko na ključnoj upravljačkoj poziciji - neovisno radi li se o politici, korporaciji, maloj tvrtki ili kvalitetno ustrojenom nogometnom klubu - kod preuzimanja funkcije, osim dogovaranja svojih uvjeta kroz visinu plaće i ostalih beneficija, kao prvi sljedeći, važan, neizostavan uvjet postavit će opciju odabira zamjenika, pomoćnika, savjetnika, šefova odjela... U svakom poslu za onoga tko je na vrhu piramide moći i odlučivanja presudno je pitanje samostalnog izbora važnijih kadrova. Za premijera su to ministri, za župana, gradonačelnika i načelnika pročelnici. Svako nametanje drugačijih modela kadriranja za te funkcije, pa bilo to i zakonski utvrđenom obvezom natječaja, smanjuje potencijalnu efikasnost i ugrožava postavljene ciljeve.

I zato, isto kao premijeru, i županima, i gradonačelnicima, i načelnicima, svima njima za provedbu planova, strategija i obećanja valja osigurati pravo izbora prvih suradnika. Javni natječaj koji se obvezno provodi kod izbora pročelnika u županijama, gradovima i općinama, kao selekcijsko filtriranje po unaprijed namještenim kriterijima upisanim u excell tablice, vrhunac je nepotrebnog i iritantnog licemjerstva. U Hrvatskoj ni na kojoj razini, ni u jednoj županiji, gradu ili općini ne postoji pročelnik koji, ako i nema člansku iskaznicu vladajuće stranke tog područja, nije tihi sljedbenik njene politike i interesa. I to je, bez uljepšavanja, naša stvarnosti. Natječaji su samo, kao u slučaju Kišberija, zadovoljavanje glupe, nepotrebne i izlizane forme kojom se pokriva izbor upravo onih kadrova koje su poželjeli i na koje pravo imaju oni koji upravljaju. Stoga bi idealno rješenje bilo da se ukine zakon kojim se pročelnici biraju na javnim natječajima te da se prvim ljudima županija, gradova i općina drugačijim zakonskim rješenjem osigura potpuna sloboda izbora. Sve drugo je hipokrizija.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast