Priča s markovog trga

ROBERT FRANK: Korist od premijera Plenkovića - dobili smo EU novac i Schengen, dolazi euro, a odlazi Vanđelić

  Ukoliko ostvari još dva strateška cilja, uvođenje Schengena i eura, Plenković će ostati zapamćen kao državnik koji je Hrvatsku pomaknuo u smjeru boljeg života. Schengen kao prioritet nad prioritetima omogućit će brži i slobodniji protok roba i ljudi. Od Schengena će golemu korist imati i Istra

| Autor: Robert FRANK
Andrej Plenković/CROPIX

Andrej Plenković/CROPIX


Iskreno priznanje došlo mu je odakle ga je možda i najmanje očekivao - od predsjednika Zorana Milanovića. Kada on kaže da je "Vlada u krizi uzrokovanoj pandemijom napravila sve što je mogla i bolje od očekivanja", premijer Andrej Plenković može biti siguran da je na dobrom putu. Taj dan može mirno zaspati. S Pantovčaka mu ne bi trebalo ništa doletjeti. Zadovoljan Milanović je smireniji Plenković. Iako, premijer ni dosad nije pokazivao da ga se može izbaciti iz takta. Pjena ne izlazi iz njegovih usta, samokontrola mu je na visokoj razini. Povlači poteze koje želi, a ne koji mu se nameću. Ne podliježe pritiscima. Treba se samo prisjetiti oporbenih napada oko smjene ministra zdravstva Vilija Beroša. Plenković nije ni trepnuo. Odmahnuo je rukom. SDP-u s tadašnjim satelitima pokazao je leđa.

Prvi operativac

Premijer apsolutno proživljava najsjajnije dane svog mandata. Šest i pol milijardi kuna iz Europske unije za pomoć gospodarstvu velika su stvar. Hrvatska je u trenutnoj podijeli europskog novca prošla najbolje od svih država. Gotovo 800 milijuna eura ozbiljna su sredstva do kojih smo došli, rekli bi cinici, zbog dubine krize pa nas se tako spašavalo. Realnije je, ipak, da je Plenković iskoristio snagu svoje pozicije i lobirao za državu koju predstavlja. U mozaiku europske benevolentnosti prema Hrvatskoj ugrađena je i kockica premijerovog integriteta. Vjerodostojan je pred kolegama s kojima u Briselu komunicira i donosi odluke. Očito je da se golemim novcima nagrađuje i njegova i hrvatska pripadnost idejama te vrijednostima ujedinjene Europe kao najnaprednijeg životnog prostora na svijetu. Uloga prvog operativca Vlade je da pokaže hrvatsku privrženost standardima Europske unije u svim aspektima. Kao i politikama nenasilja, unatoč tome što ovaj dio jugoistoka Europe obiluje prijetnjama i (potencijalnim) nasiljem.

Dok Srbija, opet, prijeti, naoružava se i zvecka oružjem, Hrvatska je najstabilniji faktor regije. Plenković politiku oko balkanskog bureta baruta hendla mudro. Oprezan je i ni u čemu se ne zalijeće. Zasad je cijepljen od populističkih fora čiji je domet kratak, a učinak jednokratan. Slično, odmjereno i strpljivo, možda nijansu previše kalkulantski, funkcionirala je i njemačka kancelarka Angela Merkel. Dizelaški, na manjem broju okretaja, ali stabilno i pouzdano. Dugotrajno. To je jedini način da se dođe do cilja. Priznao joj je to i bivši francuski predsjednik Nicolas Sarkozy, često izluđen pretjeranom germanskom preciznošću i odgovornošću prve dame Europe. Njenim odlaskom s pozornice, unatoč tome što predstavlja manju državu od austrijskog kolege Sebastiana Kurza i grčkog premijera Kyriakosa Mitsotakisa, Plenković postaje možda i ključna osoba europskih pučana. 

U rasporedu europske političke moći temeljene na ideološkim pretpostavkama to nije beznačajno. Od Plenkovićeve potencijalne pozicije neformalnog šefa europskih pučana Hrvatska ne može imati nikakvu štetu već samo korist. Isto kao što nije nikakvu štetu pretrpjela kad je u mandatu njegove prve Vlade, u samom foto finišu, umjesto američkih za obranu svog neba izabrala francuske avione. U kontekstu svjetskih zbivanja valja uzeti u obzir da SAD svoju geopolitiku i fokus premještaju na indopacifik, te da im prostor Europe postaje sekundaran. Stoga je vojna orijentacija na francusku opremu, a Francuska dogodine preuzima predsjedanje EU-om, logičan potez - ulaganje u zajedničku budućnost s partnerom u neposrednom susjedstvu i na istom kontinentu. Amerika to Hrvatskoj nije zamjerila, dok smo Francuskoj pokazali naklonost.

Ulazak u Schengen

Drugi mandat Andreja Plenkovića na čelu Vlade, bez obzira na teške okolnosti vezane za koronavirus i posljedice potresa u Zagrebu i na Baniji, na unutarnje-političkom planu prolazi u savršenom miru. Tome pripomaže i oporba: razlomljena, usitnjena, posvađana, uškopljena, korak do eutanaziranja. Dijelom zbog slabosti u svojim redovima, dijelom zato što se ne zna nositi s premijerovim nastupima, retorikom i potezima. U povijesti Hrvatskog sabora nije bilo inferiornije i jalovije opozicije. Drugorazredne i nepripremljene koja u srazu s Plenkovićem nema šanse. Nije Hrvatska država bez internih problema, lista im je poduža i nije bezazlena, no ovakav SDP i još uvijek nedokaziv Možemo, da ne spominjemo ostale parlamentarne marginalce, nisu opcije kojima bi se razuman čovjek pustio u ruke. To bi bilo kao da pacijent odobrava budućem kirurgu bez dana prakse da obavi otvorenu operaciju njegovog srca. 

Na premijerovom stranačkom horizontu, pogleda raščišćenog od političkih Davida, zasad titra i uočljiva je samo jedna smetnja i meta - (pre)ambicoiozni Damir Vanđelić. Šef Fonda za obnovu tu je funkciju do kraja ispolitizirao. Pogrešno je shvatio svoju ulogu. Želi biti iznad politike koja ga je postavila. I smijenit će ga. Umjesto da tu profesionalno prosperira, Vanđelić sam sebe žrtvuje. Možda u tome vidi zalog za budućnost u nekoj drugoj političkoj opciji, no zasad više djeluje kao netko kome su pravila igre špansko selo. 

Ukoliko ostvari još dva strateška cilja, uvođenje Schengena i eura, Plenković će ostati zapamćen kao državnik koji je Hrvatsku pomaknuo u smjeru boljeg života. Schengen kao prioritet nad prioritetima omogućit će brži i slobodniji protok roba i ljudi. U praktičnom smislu nestat će ljetne gužve na granicama. Turizam koji puni privatne džepove iznajmljivača i ugostitelja, račune velikih korporacija te državne i lokalne proračune prodisat će punim plućima. Od Schengena će golemu korist imati i Istra. No nije to dar s neba, deus ex machina, već rezultat hrvatskog ispunjavanja određenih uvjeta, umjetnosti pregovaranja i određenih kompromisa.

Možda Plenković u svemu tome i nije napravio nešto specijalno. Možda je stvarno učinio ono što je morao i što se podrazumijeva. No u hrvatskim političkim prilikama, te posebno uvjetima opće pljuvačnice kad je dobra vijest nezanimljiva i neobjavljiva - to je i više nego puno.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter