U strahu da stranci ne bojkotiraju hrvatsku obalu, a nakon što su Hrvati u nekoliko navrata učinkovito bojkotirali bilo kakvu kupovinu, Vlada nas već u veljači poziva na razumno određivanje cijena u predstojećoj sezoni jer nam je gramzivost već prošlog ljeta uspjela rastjerati turiste, i to u samoj u špici sezone.

U kolovozu smo imali milijun praznih postelja, a ministar turizma Tonči Glavina tada nas je uvjeravao da je to dobro jer to znači da se pritisak turista prebacio na pred i posezonu. Dobro je u smislu što se smanjio pritisak na preopterećenu turističku infrastrukturu, ali za zemlju koja se smatra turističkom silom, milijun praznih postelja usred ljeta nikako ne može biti dobro.

I dok nas Vlada na vrijeme upozorava da gubimo cjenovnu utrku s mediteranskom konkurencijom, hrvatski turizam se još nije opekao na mlijeku da bi puhao na jogurt. Ponašamo se kao da smo jedina destinacija na Sredozemlju, kao da ne postoji konkurencija talijanske renesanse, helenske antike i Azurne obale, pa cijene nabijamo do maksimuma uz staru narodnu "ako prođe, prođe". E pa, od lanjskog kolovoza bezobrazluk od cijena više očito ne prolazi.

U toj našoj pohlepi za brzom i velikom zaradom, po mogućnosti ne dužoj od tri mjeseca, koja bi trebala biti dovoljna za cijelu godinu, uspjeli smo ugroziti ono što se smatralo neuništivim, a to je tzv. položajna renta naše domovine – bogomdan geografski položaj koji nas čini zemljom prepunom sunca i zahvaljujući kojemu nas još od Austro-Ugarske posjećuju turisti.

Turistička industrija kaže da sunce i more nisu dovoljni, nego nam trebaju i izvanpansionski sadržaji pa smo turistima ponudili takve sadržaje s cijenama koje su ih potjerale natrag u pansione, a neke i iz Hrvatske. Pa ćemo na kraju biti sretni ako se turisti samo dođu okupati kod nas, izbjegavajući i restorane i kafiće i hotele i njihove cjenike. A mi se tako lijepo pripremili za još jednu sezonu s podignutom kvalitetom ponude, kako to političari vole reći.

Kad smo kod političara, Vlada i HNB po pitanju enormnih cijena u našoj turističkoj ponudi mogu samo slijegati ramenima i konstatirati da nam je inflacija usluga dvostruko viša nego kod konkurentskih turističkih zemalja i može tek apelirati na dionike turističke branše da malo pripaze s cijenama kako se opet ne bismo čudili statistici prema kojoj smo na vrhuncu sezone imali pad broja noćenja i dolazaka. Lista s ograničenim cijenama turističkih usluga ne prolazi i činjenica je da Vlada turističku industriju ne može natjerati na snižavanje cijena.

Ali zato može tržište. Ulogu će svakako odigrati usporavanje gospodarstava u našim najemitivnijim tržištima, poput njemačkog, talijanskog ili češkog, čiji će potrošači dobro razmisliti hoće li uopće na godišnji odmor u inozemstvo, a kamoli u preskupu Hrvatsku. Prošle je godine njemačka vlada svoje građane pozvala da u ime uštede ljetuju na obalama hladnog Baltika pa smo odmah imali deset posto manje Nijemaca, tradicionalno odanih Jadranu.

Ne muči hrvatski turizam samo neopravdano podizanje cijena, nego i činjenica da smo, izgleda, dosegli plafon i po broju dolazaka i po broju noćenja, a godišnje nas posjeti peterostruko veći broj turista nego što Hrvatska ima stanovnika. Nekoliko sezona zaredom suočavamo se s prekomjernim turizmom, ali dok se slijevala zarada, svi smo mudro šutjeli.

Ograničavali smo broj kruzera i autobusa kao i broj posjetitelja nacionalnih parkova, a sve ne bi li imali održivi turizam, pa smo i dalje imali problema s prekomjernim brojem turista. Možda nam skupoća ove godine sama rastjera i kruzere i posjete slapovima Krke i eto nam "održivog turizma" i očuvane prirode. I položajne rente.

Još od druge polovice 90-ih se govorilo da Hrvatska ne upravlja turizmom, nego da nam se turizam događa, što je jako uvrijedilo interesne turističke udruge i eksperte. Htjeli smo se odmaknuti od socijalističkog turizma sunca i mora pa smo dobili ekskluzivne vile s bazenima, bucket hotele, privatizirane plaže, a čak smo na kamenitom Srđu pokušali izgraditi i golf-terene. Tako smo počeli upravljati turizmom što je rezultiralo rupom u špici sezone. Možda bi nam bilo bolje da smo pustili turizmu da se samo "događa".

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast