Za određeno vrijeme sve će nam se vratiti, opet ćemo uživati u sportu, baš kao i u životu. Ponovno ćemo se diviti sportskim majstorijama. Do tada se treba čuvati, slušati upute stručnjaka i nadležnih. Čuti poruke koje nam šalju sami sportaši za koje smo do jučer navijali

Što da radimo bez sporta? Godinama je postojao da ostanemo u formi, zdravi, da nas zabavi, da odagna misli od stvarnih problema. Sada ga više nema, stao je. Boravimo u našim domovima, koje smo napunili namirnicama, dezinfekcijskim sredstvima, zaštitama. Na daljinskom vrtimo TV kanale na kojima nema "svježeg" sporta. I neće ga biti još neko vrijeme.

Primjer drugima

Nema novih sažetaka, analiza, spornih situacija, uključivanja VAR-a,… Nema novih golova, zakucavanja, forhenda,… Nema ničeg "novog", samo stare snimke koje nas podsjećaju kako je bilo lijepo dok se sport igrao. Ljubitelje sporta obradovao bi sada bilo koji Messijev novi dribling, udarac Ronalda, zakucavanje Le Brona, paralela Đokovića, baš kao što bi ih još više obradovalo svako novo uklizavanje Blagojevića, prodor Lepinjice, gol Macana, trica Bilalovića, obrane sedmeraca Ćopića, proigravanje na pivota Mataije ili prodori Jajčević i zabijanje smeča Ćorić,… svaka nova medalja Line Červara, svaki novi vanjski felš Luke Modrića, koš Bogdanovića, novi zaveslaji braće Sinković,…Međutim, toga nema. Na našu žalost, neće ih niti biti neko vrijeme. Sve ono što je do jučer bilo uobičajeno, postalo je, srećom trenutno, nedostižno. I nevažno.

Za određeno vrijeme sve će nam se to ponovno vratiti. Opet ćemo uživati u sportu, baš kao i u životu. Ponovno ćemo se diviti sportskim majstorijama. Do tada se treba čuvati, slušati upute stručnjaka i nadležnih. Čuti poruke koje nam šalju sami sportaši kojima smo se do jučer divili.

U kratkoj povijesti samostalne Hrvatske sport do sada nikad nije stao. Čak niti tijekom groznog Domovinskog rata, kada su sirene i bombardiranja, srećom ne u Istri, bili mnogima svakodnevica. Upravo je sport tada pružao nadu, prkosio grozotama. Odigravale su se utakmice na slobodnom teritoriju, između ostalog i u Istri. Na žalost, to sada nije moguće, ne dok se pandemija ne obuzda te osigura zdravlje i sigurnost. No, kao što su jednako uspješno djelovali tada, naši sportaši, kao i svjetski, i sada su preuzeli na sebe odgovornost da pomognu društvu, da ukažu, osvijeste, upozore, ali i smire, sve ljude.

U ovoj situaciji smo svi isti, potvrđuju to najplaćeniji i najbolji svjetski sportaši, koji, kao i sva ostala populacije, čekaju smirenje epidemije u svojim kućama. NBA momčadi vrijedne milijarde dolara, nogometni velikani Real i Juventus te Chelsea, Arsenal, Inter,… i mnogi drugi, osjetili su opaki virus u svojim redovima i završili u kućnim karantenama. Kada su oni stali, onda je jasno da smo svi postali isti. Gotovo svi sportaši i treneri, upravo onako kako i treba biti kada si idol milijunima, ili na lokalnoj razini, svojim primjerom ukazuju o kakvoj se opasnosti radi i koliko je važno slušati i pridržavati se uputa stručnjaka kako bi što prije, i što bezbolnije, izašli iz situacije s koronavirusom.

Poslušajte sportaše

Globalno poznati Červar, Ratko Rudić,… kao i naši lokalni Prelec, Blagojević, Grbac, Jurić, Matika, Šljivo, ... i svi ostali sportaši, kako diljem svijeta, tako i Poluotoka, upozoravaju da se treba pridržavati uputa i da se situacija ne shvaća olako te da će sve biti u redu i da će opasnost proći. Svi su oni, nekome više, nekome manje, "idoli" zbog kojih su se grizli nokti dok se igralo, zbog kojih se tugovalo, ili slavilo. Sada su "glasni" da ih se čuje jer riječi koje izgovaraju upućene su svim ljudima, kako bi ih se upozorilo, uputilo i smirilo, kako bi znali da smo svi zajedno u "ovome".

Sport je, uz obrazovanje, prvi stao u Hrvatskoj. Sport je masovan "pokret" koji ne poznaje granice. Zato je i bilo važno da stane, da nema putovanja i okupljanja kako bi se zaustavilo širenje virusa. Slušala su se mišljenje nadležnih i struke, koji su, svi se nadamo, reagirali na vrijeme. Istra kontrolira virus najbolje što može. Koliko se on može kontrolirati.

Kod drugih se igrao nogomet i košarka, pa i bez gledatelja, da bi sve "propalo", zaustavilo se. Suočili su se svi brzo sa zbiljom. Jednostavno, dok se virus ne suzbije, nema "života" na sportskim borilištima. A već je i laiku jasno da to neće biti niti za dva, niti za tri tjedna. Možda za mjesec, dva, ako se budemo pridržavali uputa.

Nisu sportaši nigdje nestali ako ih se ne može gledati na terenima ili putem televizora. Oni su tu, dijele sudbinu svojih navijača, jednako nestrpljivo čekajući kada će se pobijediti ova borba. Sada su stankom pružili primjer kako se treba odgovorno ponašati. Slijediti preporuke nadležnih i stručnih, bilo na nivou cijele Hrvatske, bilo na nivou Županije. Najbolja preventiva protiv širenja koronavirusa je "opća karantena". Zato, ako vam već nadležni i struka "idu na živce" jedno te istom retorikom, poslušajte, to isto, od "svojih" sportaša. Bit će "s vama" prije ako se svi budu pridržavali preporuka.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast