Tek sad nakon pojašnjenja, više ništa nije jasno. Zapravo, jasno je. Proljetos su svi gotovo pobožno slušali i poštivali epidemiološke mjere koje su donosili Vlada RH i Stožer civilne zaštite. U svim segmentima društva, pa tako i u sportu. Bio je lockdown, ali za svih. I za nogometaše - profesionalce i za amatere. I za prvoligaše i za županijske ligaše, i za odbojkaše i za veslače. Za svih jednako. I to je bilo to. Bez puno priča. To su svi prihvatili, treninzi su se uglavnom odrađivali po kućama sljedeći trenerove upute i čekale su se nove odluke.

A sad? Sad je nastao potpuni kaos. Prvo je Vlada RH donijela nove, strožije mjere. Prema kojima je, onako na prvu, ispalo da se natjecati mogu samo klubovi prvog ranga natjecanja i kategorizirani sportaši (oni I, II. i III. kategorije). Svi ostali - stop. Pa su s natjecanjima nastavili svi prvoligaši, odnosno u Istri su aktivni bili i boćari, stolnotenisači, kuglačice, košarkašice, odbojkaši i odbojkašice te, dakako, nogometaši Istre 1961. A onda su stigla dodatna pojašnjenja mjera od strane Ministarstva turizma i sporta. I onda se sve okrenulo naglavačke. Sad su odjednom pravo nastupa dobili i klubovi drugog ranga natjecanja u ekipnim sportovima poput nogometa, košarke i rukometa, ali su pravo natjecanja i treninga izgubili oni koji su do par sati ranije igrali, boćari, stolnotenisači i stolnotenisačice te kuglačice. Jer su svrstani u kategoriju pojedinačnih sportova, bez obzira na to što imaju ligaška natjecanja i što su dosad, kako je to lijepo primijetila voditeljica kuglačica Istre Poreč Ružica Močibob, uredno dobivali nagrade za najbolju ekipu. Dakle, za brojne istarske drugoligaše, odnosno klubove drugog ranga natjecanja, bio je vikend pauze pa sad nastavljaju natjecanje. S druge strane za neke prvoligaše je tek sad nastupila stanka. Ludnica.

A tek sportaši i sportašice u individualnim sportovima? Oni su najgore prošli. Zaustavljeni su svi osim onih, malobrojnih, kategoriziranih. Neovisno o tome treniraju li u dvoranama ili na otvorenom. I bune se. S pravom. Jer, primjerice, veslač u skifu ili u dvojcu, odnosno jedriličar u svom optimistu ili laseru je ispao veći problem za epidemiologe od nogometaša koji igra na terenu s dvadesetak (su)igrača ili rukometaša koji u zatvorenom igra s petnaestak (su)igrača.

Ali, kao u reklamama, ni to nije sve. Tu je i fenomen bazena. Bazeni su zatvoreni jer osim onih pet, šest kategoriziranih plivača i plivača s perajama, nitko drugi nije smio u bazen. Niti građani, naravno. E, pa nije tako. Jer najnovija pojašnjenja su pojasnila da bazeni i saune smiju raditi. Super. Dakle, Gradski bazeni Pula bi po najnovijem smjeli otvoriti vrata građanima i kategoriziranim sportašima. Ali ne i svim ostalim sportašima. Pa tako otac ili majka jednog plivača ili vaterpolista smiju na bazen, ali taj plivač ili vaterpolist ne smije. Da nije žalosno, bilo bi smiješno.

Dakle, proljetos su odluke zahvatile svih podjednako i svi su ih se pridržavali. Sad su odluke donijete selektivno, a bolje je prošao onaj - koji je bolje lobirao. Zato su ekipni sportovi profitirali, a pojedinačni i oni koji su sad svrstani u pojedinačne s ligaškim natjecanjima su zaustavljeni. I zato sad više nitko nikome ne vjeruje i svaka se nova odluka gleda pod povećalom. S razlogom.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast