Šira, izvanzagrebačka javnost tek je nedavno saznala da usred Zagreba, pored Glavnog kolodvora gdje prolaze tisuće ljudi, postoji posve dovršeni spomenik u obliku velikog zida, te kako je pokriven neprozirnim materijalom da ga nitko ne bi mogao ni vidjeti. Riječ je o spomeniku žrtvama ustaškog terora nad Židovima, Srbima i drugima u razdoblju tzv. Nezavisne države Hrvatske, naručen je još u vrijeme velevlasti pokojnog zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, dok ga sadašnja vlast planira razotkriti, ali ne zna kada.

Spomenik žrtvama nacističkog terora doista nije žičara pa da se ne pokreće zbog prevelike buke, ali jest žestoka "buka" za desnicu, za one koji su uspjeli preimenovati Trg maršala Tita i za nasilne budale koji neprekidno uništavaju bistu Ive Lole Ribara u Zagrebu. Uništavajući simbole antifašizma, oni se razotkrivaju, ali u ovom se slučaju razotkriva i Zeleno-lijeva koalicija koja ne zna što učiniti s problemima koje se ponudila razriješiti.

Što se konkretnog spomenika tiče, tu i nema nekog problema. Židovska zajednica traži da spomenik slovi kao obilježje žrtava ustaškog režima ili nosi naziv da je obilježje žrtvama tzv. NDH. Budući da je to točno, nema razloga da usred Zagreba, nedaleko od Trga žrtava fašizma na kojem stoluje HDZ, imamo spomenik žrtvama ustaškog režima, dakle žrtvama hrvatskog fašizma koji, nažalost, još postoji u mnogim glavama.

Mjesto spomenika nije slučajno odabrano – s tog kolodvora odvožene su skupine Židova i drugih žrtava u Jasenovac i(li) logor Danica kod Koprivnice. Na početku 1941. godine, u Hrvatskoj je bilo dvanaest tisuća Židova, na kraju rata ostalo ih je dvije tisuće. Napokon, trebamo li danas uopće raspravljati o tome da ustaše nisu bili domoljubi, kako izjavljuju političari koji sami sebe stavljaju na ljevicu, nego fašističke ubojice i sluge okupatorskih jedinica, te trebamo li kalkulirati čak i s otkrivanjem završenog spomenika ratnim žrtvama.

Hrvatska, zbog rata za slobodu prije tridesetak godina, nije raščistila brojne nedoumice svoje prošlosti. Stoga se danas brojni politički idioti identificiraju s ustaškom pozdravom ZDS, imenuju ulice i trgove imenima istaknutih ustaša i ponosno postavljaju grbove s prvim bijelim poljem na šahovnici, misleći vjerojatno da tek tako "pravi Hrvati", a ne osobe s poremećenim odnosom prema civilizacijskim vrijednostima. Hrvatsku treba denacificati i ta potreba postoji sve dok ima zagovornika "korienskog pravopisa", poglavnika-izdajnika i ljubitelja crnih košulja s napisom HOS.

Zagrebački spomenik ustaškim žrtvama trebao bi se razotkriti tek u travnju, najavljuje se kroz medije. Nadamo se – ne 10. travnja, kada je zločin ustaškog režima započeo proglašenjem tzv. NDH.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast