Maslowljeva piramida, točnije teorija hijerarhija potreba, čest je gost u mislima mnogih ljudi, posebno u posljednje dvije godine, čak i onih koji nikada nisu čuli za Abrahama Maslowa, psihologa i osnivača humanističke psihologije. Po njegovom tumačenju, u ljudskom životu potrebno je ispuniti temeljne uvjete potreba kako bi se, stepenicu po stepenicu, mogle nadograđivati nove. Kad su sve potrebe ispunjene, možemo govoriti o čovjekovom samoostvarenju.

Kao temelj Maslowljeve hijerarhije navodi se ispunjenje fizioloških ljudskih potreba: disanje, hrana, voda, spolno općenje, izlučivanje, san. Nakon nje govori se o sigurnosti. Ona podrazumijeva fizičku sigurnost, ali i zdravstvenu, moralnu, imovinsku te opisuje resurse i radni status. Treća stepenica odnosi se na ljubav i potrebu za pripadanjem, a četvrta na poštovanje.

Pod poštovanjem Maslow podrazumijeva samopoštovanje, poštovanje drugih ljudi i dobivanje istoga zauzvrat te pouzdanje i postignuće. Na vrhu piramide nalazi se samoaktualizacija. Ona objedinjuje moralnost, kreativnost, spontanost, rješavanje problema, suočavanje s činjenicama i odsutnost predrasuda.

Sapun i toaletni papir

U Hrvatskoj, čini se, možemo preskočiti sve temeljne stepenice piramide potreba i skočiti direktno na vrh. Kako smo pametni, napredni i intelektualno moćni! Pravi progresivci! Imamo građanski odgoj i obrazovanje! Pisalo se i govorilo posljednjih godina o brojnim istraživanjima koja su se provodila među učeničkom populacijom. Jedno od njih, provedeno 2015. godine u suradnji GONG-a i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu, zaključeno je navodno alarmantnim rezultatima. Pokazala se niska razina političke pismenosti, postojanje nedemokratskih stavova, jačanje homofobije, netolerancije i isključivosti. "Učenici su u prosjeku znali odgovoriti tek na polovicu od 19 postavljenih pitanja o razumijevanju temeljnih političkih pojmova i poznavanju ustavno-političkog ustrojstva. Na skali političke informiranosti o aktualnim temama su bili najlošiji, u prosjeku točno odgovorivši na manje od dva pitanja."

Želite li alarmantno? Pa, pojednostavimo do temelja. Jer samo na njima možemo graditi. Do prošle godine (eto i valjda jedine svijetle crte postojanja covida) u nevjerojatnom broju odgojno-obrazovnih ustanova, počevši od predškolskih, preko školskih pa sve do visokoškolskih, nije bilo sapuna i toaletnog papira. U mnogobrojnim ustanovama radile su godinama, pa i desetljećima ljudi s kupljenim (!) diplomama (kunemo se u transparentnost). Hrvatske škole nerijetko pohađaju djeca na rubu siromaštva, ili koja žive u siromaštvu, a pravi alarm je upalila činjenica da je nekoj od te djece školski obrok jedino što pojedu u danu.

Opća (ne)kultura i (ne)znanje

Zanimljiva ideja je među djecom od 11 godina provoditi odgojno-obrazovni program o demokratskim procesima. Nije potrebno duboko utvrđivati političku pismenost, ako uzmemo u obzir da živimo u zemlji koju pohađaju učenici čiji su i sami roditelji jednim dijelom nepismeni i to je naša realnost.

Ne niječući ni najmanje potrebu uvođenja građanskog odgoja, neizbježno se nameće niz sasvim logičnih pitanja kada promišljamo o toj temi. Zašto je važno da jedanaestogodišnjak zna tko je premijer države i kako se nakon izbora formira većina u Saboru, a ne može biti odličan u diktatima iz materinjeg jezika? Trebalo bi po tom (po nekima životno važnom) pitanju provesti temeljito i opsežno istraživanje na odrasloj populaciji iz koje će većina stanovništva ionako ponijeti sa sobom u grob temeljna neznanja iz opće kulture, a kamoli ustavno-političkog ustrojstva. Najvažnije je nakon dovršetka nekog istraživanja napisati da su rezultati zapanjujući, poražavajući ili, još bolje, alarmantni.

Alarmantno je da dijete s osam godina ne zna pravilno držati olovku, žlicu i tijelo u sjedećem položaju. Alarmantno je da neki gimnazijalci maturiraju ne znajući razliku između 'spavaČica' (žena koja spava) i 'spavaĆica' (odjevni predmet). Alarmantno je da se u odgojno-obrazovni sustav teže implementiraju nastavni sadržaji, nego ljudi upitnih pedagoških sposobnosti. Zbog čega nitko nije potegnuo pitanje povratka domaćinstva među nastavne predmete? Možda nije dovoljno moderno znati zašiti gumb ili skuhati jednostavan obrok? Ako to budu činile djevojčice, hoće li se početi urušavati imaginarne novonastale građevine feminizma izdignute nad klizištima hrvatskog patrijarhata? Ili postoji bojazan da će, s druge strane, taj patrijarhat u ružičasto zaviti dječake koji ispeku poneku palačinku?  

Alarm zvoni desetljećima

Neka djeca i mladi participiraju u kućanskim poslovima! Neka sudjeluju u razvrstavanju otpada, recikliranju, pravilnom odlaganju! Neka budu građani usmjereni traženju svojih sloboda i prihvaćanju odgovornosti! Neka budu socijalno osjetljiva na siromaštvo i ljude u potrebi! Odgojimo djecu da ostvare svoje potencijale bez straha, da budu dobri susjedi i prijatelji!

Zvono za alarm zvoni nam već tri desetljeća za neke temeljne potrebe, a naš odgojno-obrazovni sustav počiva jedino na pojedincima koji su svoj poziv i ljubav prema naraštajima preusmjerili upravo u pravcu pravilnog oblikovanja mladih života. Možemo li ispuniti glavne uvjete njihova razvoja da bismo na njima, kao društvo, mogli graditi dalje?

"Kako je uopće moguće postati zdrava ličnost u jednom nesavršenom društvu", tako se nekada pitao Abraham Maslow. U društvu u kakvome živimo danas, čini se da je njegovo pitanje svevremensko.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast