Prošla su tri mjeseca od pobjede na izborima a Filip Zoričić još uvijek trči počasni krug. Raja je na nogama i obasipa ga cvijećem, a on u laganom trku i raširenih ruku na pleća prima ovacije.

Kad se ujutro probudi, simpatični profesor-prijatelj do zuba se naoruža smiješkom i šarmom i onda od presice do presice, od vijeća do vijeća i od medija do medija prosipa bombone i govori ono što ljudi žele čuti.

Da iz četvrtog kvadranta galaksije Andromeda na Zemlju sleti svemirska misija vanzemaljaca i da ih iz nekog razloga zanima što znači taj zemaljski izraz populizam, dovoljno bi im bilo pokazati prva tri mjeseca vladavine Filipa Zoričića.

Vrhunac tog populizma, tog snishodljivog podilaženja masama s jednim i jedinim ciljem - da se svidi i da bude popularan - odigrao se ovaj tjedan kad je vladajuća koalicija najavila da će sudjelovati u prosvjedu protiv Kaštijuna. To će, naime, biti historijski prvi slučaj da političari prosvjeduju sami protiv sebe.

Jer koliko god bila istina da je Kaštijun maslo IDS-a, ta stranka u Puli više nije na vlasti i centar za otpad je sada problem Filipa Zoričića i njegovih partnera. IDS je, podsjetimo, upravo zbog Kaštijuna (i svega ostalog) teško poražen na izborima. A Zoričić, Možemo i SDP su preuzeli odgovornost i postavili novog direktora, pa je očigledno da njihovo pojavljivanje na prosvjedu može imati samo jednu svrhu - da se još malo zagrabi u vreću populizma. Istu onu u koju je Zoričić grabio kad se u Štinjanu pojavio na prosvjedu protiv Ivice Salvadora.

Posezanje za populizmom, pa čak i ovako očigledno, naivno i izravno, da ne kažemo groteskno, nije naravno izmislio Filip Zoričić. Goleme stranke i pokreti kod nas i u svijetu izrasli su na dodvoravanju masama. Problem je međutim što on jedno govori a drugo radi, a u njegovim vrećicama za bombone zamotani su čepovi od pluta. Zoričić ne propušta dan da ne progovori o transparentnosti i novim modelima ponašanja nasuprot IDS-u, ali u svojoj praksi ne unosi ništa suštinski novo. Pa tako članove nadzornih odbora ne bira on izravno, ali biraju njegovi ljudi, a o sredstvima za medije neće odlučivati on, ali će odlučivati članovi njegove koalicije.

Za čelnu poziciju u Kaštijunu nije ni glumio proceduru, već ga je bez pardona oktroirao, kao što je u gradsku upravu ugurao prvu suradnicu Anju Ademi. I neka je, da ne bude zabune, jer novi gradonačelnik ima pravo postaviti ljude kojima vjeruje, ali onda ne bi trebao raditi predstave o poštenju i svirati valcere za naivce. Osim ako u vladajućem taboru ne misle da je oštra kontra IDS-u, po mogućnosti praćena nekom paradom u gradu ili okolici, jedina njihova priča koju će šire mase popušiti.

Tako dolazimo i do drugog velikog problema, a taj je što zavjesom populizma novi gradonačelnik Pule skriva manjak konkretnih poteza i promjena u gradu. Nije slučajno da se na presici vladajuće koalicije u utorak o projektima govorilo na samom kraju, kao niti da je o njima govorila Sanja Radolović. Zoričić očito smatra da je važnije urbi et orbi galamiti o (lažnoj) transparentnosti i tako pokupiti simpatije preostalih naivčina. Možda bi mu Sanja ili netko treći trebao šapnuti u uho da su izbori završili, da je IDS poražen, i da konačno može prestati trčati počasni krug.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast