Roberto Rauch (Snimio Milivoj Mijošek)
Smisli nešto na 20 redaka, govori mi Žižo na telefon. Subota navečer. Bog se nedjeljom odmarao, ali novine izlaze svaki dan. 20 redaka. Izmrcvario me onaj politički komentar. Napisao sam ga cijelog, a zatim krenuo ispočetka. 20 redaka. Gospodo iz Stožera, urazumite se i dajte klincima da se bore s vjetrovima. 20 redaka. Pitam se hoće li netko izmisliti melodiju zvona za mobitel koja će zauvijek biti ugodna uhu korisnika. A tek alarm? 20 redaka.
Urednici zovu sa zadacima. Članak za Pulu, za Sport, za Istru, Desk, Nedjelju, Zadnju, Crnu. 20 redaka. Pronašao sam malo vremena da proučim priču koju mi je netko dostavio. Molim anonimno. Poštovani anonimče, ne mogu napisati članak na bazi špekulacije, srdačno. 20 redaka.
Ne mogu spavati, u glavi uređujem tekst. Točna riječ koju sam tražio bljesne mi pred sklopljenim očima kao vatromet u mirnoj noći. 20 redaka. Pijem jutarnju kavu i smišljam gradsku štoriju. Kaže Duška da može i literarno. Nezavisna kockica u novinama gdje ja diktiram tempo i stvaram svijet. Čitatelji to ne vole, napisat ću cijeli tucet. 20 redaka. Pišeš pretenciozne domaće zadaće. Znam. 20 redaka.
To je moj članak, nije, moj je, ti si dobio onaj prije, pusti ovo meni, pa dogovorili smo se. Gledamo se poput dva umorna psa. Napiši ti, hajde, što se treseš. 20 redaka. Ova kolektivna psihoza posebno inspirira ljude u komentarima. Sami smo birali profesiju, reći će nam, i u pravu su. 20 redaka. A tko će jednom, uz sve ovo, ispisati i one zapostavljene priče. A tek pročitati? 20 redaka. Nedjelju ću provesti ispitujući Gorku Cvajner i Stjepana Hausera hoće li se cijepiti. Nema šanse da će mi Franci na to htjeti dati komentar. Ili na išta drugo. 20 redaka.
Nakon nepostojećeg vikenda doći će ponedjeljak, a ja se probuditi s mišlju: lijepo je postojati. Treba li čovjeku išta više. 20 redaka. Šaljem Žiži tekst, uz napomenu da ipak pronađe nešto bolje. 20 redaka. Žižo je odgovorio. Daj, pa nisi danas predao 300 redaka, malo volje i želje, kaže.