piše zlatko crnčec

Ograničenje cijena dobra, ali vatrogasna mjera

(Snimio Duško Jaramaz / Pixsell / Davor Kovačević)

(Snimio Duško Jaramaz / Pixsell / Davor Kovačević)


Čak 70 artikala imat će limitiranu cijenu. Vlada je odlučila više nego udvostručiti broj proizvoda čija će cijena biti ograničena. Kao što svi znamo, inflacija već dugo divlja i svima nam je otkinula dobar dio realne vrijednosti naših plaća. Da ne govorimo u kakvom su stanju oni umirovljenici s najmanjim mirovinama. Sve skupa, što god netko rekao o ovoj najnovijoj mjeri, u situaciji inflacije u kojoj puno proizvođača, veletrgovaca i trgovačkih lanaca brutalno love u mutnom, ona je više nego i dobrodošla.

Naravno, najveća i najbolja mjera bila bi povećanje plaća. I naravno mirovina. Međutim, Hrvatska je daleko od toga da si to može priuštiti. Posebno ne u realnom sektoru u kojem industrijska i poljoprivredna proizvodnja nastavljaju padati. Osim toga, u Hrvatskoj se proizvodi malo proizvoda koji imaju takozvanu dodanu vrijednost čime se jedino stvara prostor za realno povećanje plaća. To što su se u zadnjih godinu i pol silno omastili oni koji plaću dobivaju iz proračuna nije posljedica realnih kretanja u domaćem gospodarstvu. Sindikati su naravno sasvim legitimno odlučili iskoristiti predizbornu godinu kako bi pritisnuli Vladu i izborili veće plaće za svoje članove. A Vlada je pronašla i prostor za to jer su u zemlju ušle milijarde iz europskih fondova. One su se provrtjele kroz hrvatski gospodarsko-financijski sustav od čega su svi imali koristi. Tu su još bile i dvije jako dobre turističke sezone, što je sve onda dovelo do povećanja potražnje. Što je među ostalim stvarima potaknulo inflaciju, a samim tim i dodatno punjenje državnog proračuna. Iz kojeg su se onda mogle isplatiti znatno povećane plaće državnim službenicima i namještenicima. Ali to povećanje nije dakle bilo posljedica povećanja produktivnosti i izvoza već spleta okolnosti. Koje će se, istina, ponavljati i sljedećih godina, ali u manjem obimu. Što pak znači da neće više biti prostora za ovakvo povećanje plaća. Naravno, osim ako se domaće gospodarstvo u relativno kratkom roku ne pretvori u dinamičan i efikasan sustav koji onda može generirati realno povećanje plaća. Što baš i nije za očekivati.

Dakle, ako se plaće neće moći samo tako brzo podignuti, onda jedino preostaje poraditi na drugoj strani ove priče. Na smanjenju cijena. Jedan od načina, pokazalo se to prošlog petka, jest jedan oblik izravne građanske akcije. Jednodnevni bojkot trgovina. Prije tjedan dana izdano je 50 posto manje računa nego sedam dana ranije. Građani su u velikom broju očito odlučili na taj način kazniti trgovačke lance zbog njihovih visokih cijena. Da je to urodilo plodom, vidi se po reklamama koje iskaču na svim medijskim platformama. Nude se akcijske cijene niza proizvoda, odnosno njihovo radikalno smanjenje. Ali ni to ne može trajati vječno. Osim toga, oni koji potiču bojkot nalaze se na vrlo tankom ledu jer praktički svojom diskrecijskom odlukom mogu znatno utjecati na to da neki trgovački lanac posluje dobro, a drugi da ima znatne štete. Usto, ne može se ovakvim akcijama ići unedogled. One kao takve imaju i svoja ograničenja.

Stoga je jedini način da se spriječi povećanje cijena u trgovačkim lancima onaj kojim bi se konačno osigurala prava trgovačka utakmica u kojoj bi se trgovci za kupce borili i konkurentim cijenama. A ne da se često i odokativno može vidjeti da su cijene nekih artikala, one visoke naravno, opako slične da ne kažemo identične u puno trgovačkih lanaca. Bez obzira na to događa li se to slučajno ili je na djelu nešto drugo, to se ne bi smjelo događati u uređenom društvu, a na državi je da ustanovi o čemu se tu točno radi. Država ima odgovarajuće agencije kojima su takve stvari osnovna djelatnost.

Uglavnom, kada je u pitanju limitiranje cijena pojedinih artikla treba reći da je to u ovom trenutku dobra mjera. Iako vatrogasna, a ne strateška ona ima svoju logiku i svoju svrhu. Ona će bitno olakšati život najpotrebitijim i najranjivijim našim sugrađanima. Posebno umirovljenicima s malim mirovinama, takvih je skoro pola. Ovo limitiranje cijena za njih je ipak bijeg iz polugladovanja u nekakav kakav-takav polupristojan život. Ali da još jednom naglasimo. Jedino trajno rješenje jest osiguranje trzišne utakmice s jedne i podizanje produktivnosti gospodarstva s druge strane.

Povezane vijesti


Podijeli: Facebook Twiter