Osnovno političko pravilo u svakom demokratskom višestranačju je da izborna kampanja počinje onog dana kada su izbori službeno završili te su proglašeni njihovi rezultati. Oni koji su osvojili ili zadržali vlast – vodeći državu, grad, općinu ili županiju – vode politiku tako da sebi osiguraju i sljedeći mandat. Gubitnici su još više motivirani; u sljedećem mandatu, za četiri godine (ili pet ako je riječ o predsjedničkom mandatu), oni žele na vlast, što je i prirodna želja svakog političara.

Nema sumnje da se o tome radi i u slučaju predsjednika Republike Zorana Milanovića, koji ne vodi politiku "s karakterom" (iako mu je prgavi karakter očita ljudska osobina), nego tako da oko sebe okupi što više istomišljenika, podupiratelja i birača koji će mu u danom trenutku pomoći zaokruživanjem njegova imena na glasačkom listiću. Milanović, naravno, nije potvrdio da će ići po drugi mandat – ovog će ljeta biti tek na polovici prvog – ali to ni ne treba očekivati. Francuski predsjednik Emannuel Macron objavio je kandidaturu posljednji i uvjerljivo pobijedio, to je učinio čak i srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić i čini se da najpopularniji političari u svojim zemljama ne trebaju preuranjeno obznaniti svoje ambicije. To je prije svega potreba novih lica – koji bi najmanje godinu dana pred predsjedničke izbore trebali predstaviti javnost svoje ambicije.

Zoran Milanović može o kandidaturi odlučiti u zadnjih pet minuta, poput Stipe Mesića koji je to odlučio na kavi u zagrebačkom kafiću Charlie 2000. godine i dobio dva mandata, ali očito je da trenutačni državni poglavar kao najpopularniji hrvatski političar posljednjih mjeseci okuplja sve veći dio biračkog tijela.

Izjavama o Ukrajini i svađama s premijerom o ministrima Milanović pokazuje da nije "kuhana noga", što je kvalifikacija koju je za dr. Ivu Josipovića upotrijebio PR stručnjak Krešo Macan, i to mu podiže rejting u cijelo biračkom spektru. Najpopularniji je među biračima SDP-a i Možemo!, popularan je kod birača liberalno-centrističkih stranaka, IDS-a i regionalaca, ali i kod velikog djela HDZ-ovih birača, kao i onih krajnje desnice. Milanovićeve izjave na tragu Viktora Orbana – da su mađarski interesi samo oni u interesu Mađarske – mogu se očitati iz njegovih izjava o Ukrajini.

Na prošlim predsjedničkim izborima Milanovića su na Pantovčak uveli birači iz Istre i Hrvatskog Primorja, gdje je bio iznimno popularan, ali se morao pomiriti s IDS-om kako bi središnjice iz Splitske ulice pokrenula svoju stranačku mašineriju. Danas također ima te birače, možda u manjem broju, ali ima i glasače koji su do sada bili isključivo HDZ-ovi. To su – bosanski Hrvati – koji stoje u redovima da bi glasali za parlament i predsjednika u susjednoj državi. Milanovićeva akcija za zaštitu prava i izmjenu izbornog zakona u BiH – koja je zatresla EU i NATO sve do Helsinkija – svakako će mu biti honorirana na izborima.

Na prošlim izborima, Milanović je dobio milijun i 80 tisuća glasova. Koliko će dobiti u prosincu 2024. godine (mandat mu traje do veljače 2025.) ne zna, ali svakim danom vodi svoju permanentnu izbornu kampanju kojom obuhvaća birače najšireg političkog spektra. A protukandidata, za sada, nigdje na vidiku.

Povezane vijesti

• Bez panike, nismo Englezi!
• Euro za potkusurivanje
• IDS - protreseno, ali ne promiješano!