Kada sam bila mala tata mi je često pričao priče. Jedna je bila ona o borbi vidljivog i nevidljivog svijeta. Mi, ljudski rod, životinje i biljke na jednoj strani i nevidljivi svijet bakterija i virusa na drugoj. "Još se uvijek ne zna tko će na kraju pobijediti", govorio je.
Na fakultetu sam naučila sve o bolestima koje su harale svijetom - od malarije, preko kuge do španjolske gripe koja je ubila više ljudi nego Prvi svjetski rat. Povijest je učiteljica života i na nastavi sam često ponavljala svojim učenicima kako nas u budućnosti sigurno očekuje nova pandemija. No, nisam vjerovala da će ona doći sada, za našega života.
Većina će preživjeti, neki će nažalost, umrijeti. U brojke nitko ne može biti siguran. No, jedno je sigurno, ova pandemija pokazala je koliko smo krhki i koliko je život kakvog znamo zapravo na staklenim nogama. Sve se u mjesec dana urušilo ko kula od karata. Istra koja živi od turizma ostat će bez prihoda, mnogi mali obrtnici koji si sami isplaćuju plaću neće uspjeti preživjeti zatvaranje radnji na mjesec, dva, tri…Posljedice bi po ekonomiju mogle biti nesagledive. Neki će umrijeti radi virusa, neke će ubiti recesija.
No, možda najgore od svega što će nam pandemija učiniti jesu promjene na psihološkoj bazi - ljudi su socijalna bića, a od nas će se tražiti da postanemo asocijalni. Ne da više nema grljenja i "besplatnih zagrljaja", nego će nas biti strah poljubiti i vlastitu djecu, zagrliti roditelje i stare bake i djedove. Nećemo plesati, sjediti zajedno na kavama, organizirati rođendane ni prvomajski roštilj.
Ukoliko je to nešto što moramo učiniti kako bismo preživjeli svo zlo za tim, no strah će ostati duboko ukorijenjen generacijama. Jer, ono što nam je do jučer izgledalo poput nekog lošeg filma katastrofe danas je tu, oko nas, a mi smo svi glavni glumci o kojima ovisi koliko će se virus proširiti i koliko će nas ubiti. I dok Britanci za sada imaju drugačiju taktiku, koja podrazumijeva izoliranje najranjivijih skupina te kontrolu pobolijevanja stanovništva, a sve kako bi se stvorio kolektivni imunitet stanovništva, Europa se protiv koronavirusa bori mjerama izolacije. Tko će biti u pravu, vrijeme će pokazati.
Na nama je, svakom ponaosob, da u toj borbi protiv nevidljivog ali moćnog neprijatelja budemo dobri, disciplinirani vojnici. Ne trebamo otići na ratište, ne trebamo se boriti ni ginuti kao nekada. Sve što trebamo jest - ostati doma!