Hrvatska je preživjela parlamentarne i europske izbore, a preživjet će i one predsjedničke. Građani su već pomalo umorni od superizborne godine što se najbolje vidjelo po mizernoj izbornoj participaciji na izborima za Europski parlament koja ukazuje i na veliki demokratski deficit kada je riječ o europskim institucijama.

Kulminacija su bili parlamentarni izbori, europski izbori su politički međučin, a epilog su predsjednički izbori koji su u hrvatskom političkom sustavu bitni, ali puno manje od onih parlamentarnih. Predsjednik Republike Hrvatske nema izvršne ovlasti, ali politički sustav je tako kreiran da on ima politički autoritet i nije nebitno tko će zasjesti na Pantovčak.

Aktualnog predsjednika Zorana Milanovića prije pet godina podržala je široka lijevo-liberalna koalicija na čelu sa SDP-om što je u konačnici rezultiralo njegovom pobjedom. Jer je on sa sloganom "predsjednik s karakterom" obećao normalnu Hrvatsku nakon što je mandat Kolinde Grabar-Kitarović krenuo u potpuno krivom smjeru.

Milanović je protekle četiri i pol godine proveo uglavnom na barikadama kako bi se borio protiv premijera Andreja Plenkovića i HDZ-a. U toj je borbi nekada poentirao, ali često i nije. Sve do debakla s kandidaturom za premijera u slučaju pobjede SDP-a i partnera na parlamentarnim izborima.

Milanović je sišao s barikade jer nije imao hrabrosti dati ostavku i ući u izbornu utrku. Doveo je predsjednika SDP-a na odlasku Peđu Grbina u situaciju da riskira sve, dok Milanović nije riskirao ništa, a mogao je dobiti sve. Političke kalkulacije mogle bi mu se itekako obiti o glavu jer se čini da on više nema široku podršku centra i stranaka koje su lijevo od centra.

Milanović ne mora razbijati glavu tko će biti HDZ-ov kandidat ili kandidatkinja za predsjednika, ali bi ga trebale brinuti najave da bi neke stranke koje su ga prije pet godina podržale mogle dići ruke od njega. Ako u njegov politički prostor uđu politički akteri s političkim kredibilitetom iz centra, lijevog centra i ljevice, njegov konačan rezultat mogao bi itekako doći u pitanje.

Njegovi donedavni podržavatelji očito su ocijenili da je Milanović izgubio kredibilitet i da je vrijeme da se iskoristi prilika kako bi se dodatno profilirale stranačke politike. Jer, nekima su parlamentarni izbori ostavili gorak okus. Zato ne treba čuditi da se IDS dodatno distancira od Milanovića i najavljuje isticanje svoga kandidata ili podršku nekome u suradnji s drugim strankama.

Slično razmišljaju i u Možemo! jer bilježe pozitivan trend kada je riječ o podršci birača. S tim da IDS i Možemo!, pripremajući se za predsjedničke izbore, misle i o lokalnim izborima koji će se održati pola godine nakon predsjedničkih. Njima su lokalni izbori daleko bitniji od utrke za prvog čovjeka Pantovčaka i zato tu utrku moraju iskoristiti za stvaranje političke strategije za dobivanje bitke za Istru i Zagreb.

Milanović je sve napravio da danas nije u prilici zahtijevati već moliti podršku za novi mandat. Pri tome je upitno i ono što se čini neupitnim. Riječ je o podršci SDP-a. Trenutno je situacija na Ibleru takva da Milanović ne treba strahovati za infrastrukturu bez koje je teško odraditi kvalitetnu kampanju.

To se može promijeniti nakon SDP-ovih unutarstranačkih izbora jer nije tajna da je dosta onih koji su svjesni Milanovićeve igre u kojoj on nije riskirao ništa, a mogao je dobiti puno. Za razliku od SDP-a. Prva žrtva takvog kukavičkog aranžmana je Peđa Grbin.

Iako je sve moglo biti drugačije da je Milanović pokazao hrabrost i dao ostavku kako bi se uključio aktivno u bitku za Markov trg i Banske dvore. Na zadnjim predsjedničkim izborima u drugi krug ušli su kandidatkinja HDZ-a Kolinda Grabar-Kitarović i Zoran Milanović.

Milanović je dobio oko sto tisuća glasova više od predsjednice koja je voljela i voli nogometnu reprezentaciju. S tim da su mnogi zaokružili Milanovića ne zato što su bili za njega, već zato što su bili protiv Grabar-Kitarović koja se u kampanji bila potpuno pogubila.

Dobar dio glasova je dobio na kredit, kredit je potrošio i jako je upitno hoće li i sljedećih pet godina biti predsjednik. Ili će zasićenost SDP-om i HDZ-om iskoristiti neki treći kandidat kojega najavljuju centrističke, lijeve, ali i stranke desnog političkog spektra. Čovjeka kojemu predsjednik s karakterom neće biti samo atraktivan slogan.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast