PIŠE Helena MOSTARKIĆ GOBBO
Tko preživi, pričat će!
Ilustracija / Helena Mostarkić Gobbo
Dok su jedni od početka odmahivali rukom na prve objave o pojavi virusa na svjetskoj zdravstvenoj pozornici, drugi su, poput najgorljivijih ratnika, bili spremni na hodanje u full opremi, oboružani dezinfekcijskim sredstvima, maskama za lice svih boja, veličina i materijala, s filterom i bez, stojeći u redu za tko zna koje cjepivo po redu. I jedni i drugi ekstremi uspjeli su u vrlo kratkom roku raščistiti oko sebe sve neistomišljenike, što i nije nužno tako loše.
Vrijeme koronavirusa uistinu je bilo vrijeme u kojemu su se s jedne strane maske navlačile, a s druge su padale k'o prezrele kruške. Izbijale su svađe u obiteljima, pucala su prijateljstva, ljudi su prijavljivali susjede dok su slavili rođendane, a oni koji su zaboravili ponijeti masku od kuće ulazeći u trgovinu, ili ne daj Bože ljekarnu, počašćeni su oštrim pogledima, a poneki i uvredama kao da su u najmanju ruku počinili ratni zločin, a ne zaboravili platnenu šarenu krpicu koja bi ih trebala zaštititi od monstruoznog virusa.
Ono dobro što je donijela pojava virusa je, vjerovali ili ne, čudesno otkriće sapuna i vode! Da! Neki su počeli redovito prati ruke! Jest da se higijenom tijela započinje otkako izađemo iz majčine utrobe, ali bio je potreban jedan virus čije se porijeklo još uvijek ne može, ne treba ili ne smije otkriti svijetu, da bi ljudi shvatili da se treba prionuti i na češće pranje ručica. Pa, eto, svako zlo za neko dobro…
Svečano obznanjivanje svekolikoj javnosti da je razdoblje pandemije, ili nekima draže plandemije, konačno iza nas, stiglo je u paradoksno prigodnom trenutku, baš kada se nova gomilica ljudi bori sa simptomima korone. Tako sada masa oko nas ima temperaturu, bolu u grlu, kašalj, bol u tijelu i tako dalje, testovi (za one koji ih se sjećaju) jednima pokazuju pozitivan, drugima negativan rezultat. Probudilo se i proljeće s alergijama kao nikad, pa i te simptome imaju i oni koji za alergije u svojih 40, 50, ili 60 godina nisu ni čuli; njima suze oči, svrbi ih nos, a i promukli su do mjere da postaju ozbiljna konkurencija i najvećim imenima glazbene scene koji su karijeru izgradili na rašpi od glasa.
Jedni će tvrditi da su oboljeli od cjepiva oni koji su se cijepili, a drugi, koji su primili cjepiva, reći će da ovi drugi sada boluju jer se cijepiti nisu htjeli. Istina je možda ipak u činjenici da je proljeće probujalo, a ni prehlade i virusi nisu izumrli.
No, ono najgore od svega je život online. Koliko god je bilo sjajno izvješća, dokumente i ostale papire slati mailovima, iako nas je nakon toga hrvatska administracija žestoko podsjetila na svoje postojanje, kao i na činjenicu da je ubojitija od svakog virusa, toliko je lijepih školskih trenutaka koji su trebali biti provedeni u učenju uživo i socijalizaciji zamijenilo prokletstvo hladnih ekrana koji su, vrijeme će tek pokazati, također ubojitiji od ičega.
Posljedice koje će ostati od perioda prethodne tri godine, tek ćemo zbrajati. Bojim se, ne u dobrom kontekstu. No, tko preživi, pričat će. Vrijeme će otkriti tko je u vrijeme pandemije živio na strani istine.
Povezane vijesti
Podijeli: Facebook Twiter
