(Snimili D. Jelinek Novi list / Milivoj Mijošek)
Lako što su Index i Telegram portali koji možda i najviše udaraju po aktualnoj vlasti i premijeru Andreju Plenkoviću. Njihovi portali, njihovo pravo, njihova uređivačka politika, njihova filozofija. U to se nema tko miješati. Definirali su svoju novinarsku i tržišnu poziciju. Kao, uvijek su kontra vlasti. No moglo bi se primijetiti da i Index i Telegram imaju svoje (ne)prikrivene političke i ideološke favorite. Vjeruju u neke iste procese te podržavaju iste ili slične svjetonazore, što je sve skupa, opet, njihovo pravo. Zajednički im je i odnos prema HDZ-u i ovoj Vladi. Za njih je dobar HDZ, mrtav HDZ. Dobar Plenković, odlazeći Plenković. Neka im bude. I to je njihovo pravo.
Istom analogijom, moje je pravo pisati o šefu HDZ-a i premijeru Andreju Plenkoviću onako kako mislim. Gle čuda, pa i pozitivno! E to je već neprihvatljivo. I za Index i za Telegram. Kad se pojavi takav tekst, njima se aktiviraju senzori. Kao da su im vanzemaljci ušli u životni prostor. Piskutavo zvono i titranje crvenog alarma traže odgovore: tko, kako, zašto? Ma kolege, smirite se, polako. Nešto je van kontrole, ali zakratko, nije važno. To je samo (mali) Glas Istre. I dalje ste neugroženi sa svojim novinarskim standardima onako kako ste ih vi postavili. Index i Telegram, naime, funkcioniraju po principu da će pobijediti njihovo pravo da uskraćuju drugima pravo da misle kako misle pa će meni i sličnima uskratiti pravo da razmišljamo svojom glavom i pišemo ono što smatramo istinitim. Svi, dakle, moraju misliti kao oni pa će biti pošteđeni njihovih napada. Očito u oba portala imaju nisku razinu tolerancije prema drugačijima, i u politici, i u novinarstvu, kao da svi moramo imati isti stupanj destrukcije i istu metu napada. U njihovom pristupu definitivno postoji jednostavna logika po kojoj onaj tko nije s njima, taj je protiv njih. A onda, udri po mrskom neprijatelju.
Tako su blagim povjetarcem netrpeljivosti prema drugačijima ohladili moju senzibilnu dušu u vrelini srpanjske žege. Kažu i jedni i drugi, i Index i Telegram u, naravno, nepotpisanim tekstovima protiv mene, da sam objavio nekritičke tekstove o premijeru Plenkoviću. Bezrezervno sam ga pohvalio. Vidi vraga! Izdajnik! Prodana duša! Takvima treba valjda betonom okovat noge pa ih nasred pulskog zaljeva gurnut u morski bezdan. Neka potonu za primjer ostalima. Tamo u dubinama im je mjesto jer su se usudili ishvaliti premijera koji je za Istru napravio mnogo, puno više nego njegovi ostali prethodnici. Neovisno o tome ni milijun Oče naša ne može sprati ljagu s imena glavnog urednika koji tvrdi, iz svoje subjektivne pozicije, da premijer dobro radi svoj posao. Ni milijun Oče naša nije dovoljno za otpust grijeha.
Kažu u svojoj jučerašnjoj objavi, ne znam sad da li Index ili Telegram jer je to u ovom slučaju uostalom i potpuno svejedno, da „tekstovi u kojima novinari i glavni urednici naširoko hvale trenutno najmoćnijeg političara u državi nisu baš najuobičajeniji u demokratskim zemljama“. Nakon ovakve teze nazire se njihov smisao novinarstva u kojem, na primjer, ne smiješ pohvaliti premijera. Vani je to pak uobičajeno. Postoje novine i novinari koji u nekoj politici ili političaru vide dobra rješenja. I tako pišu. Dok se, eventualno, ne uvjere u suprotno, kao što sam se i ja o predsjedniku Milanoviću, o kojem sam svojedobno pisao kao o poštenom i nekorumpiranom političaru. Ostajem pri tome. Ali smatram, i zato mu s moje strane slijedi palac dole, da je pretjerao. Svi znamo oko čega. Stoga, umjesto pohvale, kritika. No što reći o onima koji smatraju da se ne smije hvaliti najmoćnije političare u državi, u ovom slučaju Plenkovića? Može li se za takve reći da su zarobljenici svojeg uskog uma i taoci svojih predrasuda?
Ukratko, drage i poštovane kolege iz Indexa i Telegrama, možemo vas obavijestiti da na našim stranicama prostor za izlaganje svojih razmišljanja mogu pronaći, pronalazile su i pronalazit će sve političke opcije u rasponu od teške ljevice i anarhista-nihilista, preko centra i liberala, do konzervativaca i teške desnice. Od srpovaca, radničke fronte, socijalista i komunista pa do Hasanbegovića, od pobornika do najvećih kritičara IDS-a, što je, ovdje, u Istri, točka oko koje se vrti zemlja. U svakom slučaju, pretpostavljam da i Index i Telegram, isto kao i mi, imaju uređivačku koncepciju po kojoj objavljuju i one političke tekstove s kojima se ni na koji način ne slažu, ali zahvaljujući svojoj otvorenosti, slobodi razmišljanja i uvažavanju različitosti nikome neće uskratiti pravo na javnu riječ.