Energetsko glavinjanje Hrvatske nastavlja se. Sama činjenica da je USKOK upao u Hrvatsku elektroprivredu (HEP) govori o stanju u tom gospodarskom sektoru.

U ovom razdoblju odlučuje se o energetskoj budućnosti Hrvatske, ali moguće i o ishodu sljedećih parlamentarnih izbora. Rat za Inu izgubljen je gotovo bez ispaljenog metka. Privatizacija započeta 2003., kada je MOL kupio 25 posto plus jednu dionicu, završila je u potpunom debaklu. Iako ima, barem gledano formalno, tek nekoliko postotaka manje u vlasništvu ove tvrtke, Hrvatska na njeno vođenje ima mali ili gotovo nikakav utjecaj. Ostao je samo HEP.

Ova najnovija afera u HEP-u zajedno s onom prošlogodišnjom u Ini iz koje je nestala milijarda kuna, sigurno će se razvući sve do parlamentarnih izbora. Ma kada oni na kraju bili. Oporba, naravno, neće propustiti priliku poentirati na ove dvije afere, krajnje neugodne i za Vladu i za vladajuću stranku. Sama činjenica da je ova prva teška milijardu kuna, a ni ova druga nije daleko, otvara velike mogućnosti za oporbu. Međutim, ima tu jedan problem. Naime, toliki je novac prilično apstraktna činjenica za ljude čiji se mjesečni prihodi vrte nešto ispod i nešto iznad tisuću eura. Uvijek su puno razumljiviji i samim tim za vladajuće puno štetniji slučajevi u kojima nekakav općinski načelnik na račun svojih birača posjeti bordel ili nećaku namjesti da asfaltira lokalnu cestu. Takvi su slučajevi najgori za onog koji je uhvaćen na djelu. Svatko vidi tu cestu na kojoj je zaradio načelnikov rođak. Istina, bordel ne vidi jer se, ako se dobro sjećam, nalazi u Austriji, ali opet, svatko si za sebe može zamisliti što bi se u njemu moglo događati.

S druge pak strane, milijarda eura prilično je apstraktna pojava koju nije samo tako lako zamisliti. Kada se tu još dodaju prilično složene pojedinosti vezane za trgovinu energentima koje zaista razumije jako mali broj ljudi, onda nije baš lako približiti običnim građanima što se tu točno dogodilo. Naravno, šteta vladajućima se radi, ali ona je relativno ograničena. Uostalom, slična se stvar dogodila i u aferi Borg gdje se pokušalo neke vodeće ljude u Vladi približiti konzultantima koji su prvo napisali lex Agrokor, a onda prodavali konzultantske usluge kako taj zakonski tekst najbolje primijeniti. I tada se činilo da su vladajući u velikim problemima i da bi ih ta afera mogla stajati čak i parlamentarnih izbora. Međutim, samo koju godinu kasnije HDZ je uvjerljivo pobijedio na parlamentarnim izborima u srpnju 2020. godine.

I tada, kao i u slučaju Ine, i sad s HEP-om ne postoji počinitelj koji bi bio najizravnije moguće povezan s vladajućom strankom. Za Borg je političku odgovornost ponijela Martina Dalić, za milijardu i Inu su u Remetincu završili ljudi koji su u prijateljskim odnosima s nekim čelnicima HDZ-a, a slično je i sada s HEP-om. Ali tu ne postoji ono što Amerikanci zovu »smoking gun«, odnosno ključni dokaz koji bi teretio nekog državnog čelnika. U tom smislu sve što dosad postoji su indicije. Pitanje je hoće li to biti dovoljno.

Još je puno važnija činjenica da ove afere nisu imale izravne posljedice za obične građane. Nije se dogodio slom Agrokora, što pak znači da tisuće ljudi nisu ostale bez posla. Isto je s Inom i HEP-om. To što su ostale velike financijske rupe u tim tvrtkama i državnom proračunu, nije nešto što neposredno pogađa obične građane. Posredno naravno da. Ali neposredno definitivno ne.

Još jedan razlog upitnosti političke štete ovih afera na vladajuću stranku je to da je ljudima već dosta svega. Ako nisu neposredno pogođeni aferama, one ih se sve manje tiču. Prate ih tek ovlaš na internetu na kojem im je puno zanimljivije kakva će pojačanja Rijeka i Dinamo imati u sljedećoj sezoni ili gdje se još može naći kakav prihvatljiv smještaj na Jadranu. Uostalom, ova se afera događa tijekom ljeta, kada su ljudi u mislima već na godišnjem odmoru.

Naravno, puno će toga ovisiti o tome što je USKOK jučer pronašao u HEP-u. I u političkom smislu vezano za izbore, ali i oko toga da ćemo bolje znati kako funkcionira naša najveća energetska tvrtka. Ina je izgubljena, ali HEP je još uvijek u vlasništvu države. On nikako ne bi smio završiti kao Ina. Nipošto.

Povezane vijesti

• Protestni "mali" izbori
• Zločin s ukorom
• BILJEŠKA IZ GRADSKE SVAKODNEVNICE: Posao i strast